BiH je u samom svjetskom vrhu po broju preminulih od posljedica COVID-19.
Prema mišljenu psihologa, prevelika opuštenost ljudi, može se donekle pripisati i tome da je većina umorna od pandemije koja traje skoro dvije godine, raznih mjera, ograničenja…
No, ističu kako bi nas prevelika sloboda u načinu života u ovom trenutku mogla skupo koštati jer se nisu stekli uvjeti za takvo nešto, prije svega što BiH u ovom trenutku ima vrlo mali broj potpuno cijepljenih, nešto oko 25 posto, ali i zato što ulazimo u zimu kada se, kako to ističu stručnjaci, očekuje pogoršanje epidemiološke situacije.
Psiholog Marko Romić kaže kako je mentalitet naših ljudi takav da oni zakone shvaćaju kao nešto što se uglavnom treba kršiti.
– Mi smo podneblje u kojem određivanja pravila ponašanja od nadležnih institucija nikada nisu bila dobrodošla. Malo karikirano rečeno, ali tako se odnosimo prema onome što doživljavamo kao nešto što nam je na neki način određeno, da ne kažem, nametnuto. Iako se ovdje radi o ozbiljnoj stvari jer su u pitanju zdravlje i životi ljudi, kad su mnogi vidjeli da ova bolest ipak kod njih neće ostaviti teže posljedice, i hvala Bogu da je tako, oni su se opustili, ponašajući se po principu “COVID-19 neće mene, a za druge me baš briga” – dodaje Romić za Faktor.
Kaže kako u cjelokupnoj situaciji ima krivice i nadležnih institucija države koje nemaju prikladan i dovoljno efikasan način da sankcioniraju ponašanja koja ne idu u pravcu kojem bi trebala.
– Ako pogledamo zapadne zemlje, naročito zapad Europe i Skandinavije, vidjet ćemo da se tamo ljudi apsolutno drugačije odnose prema mjerama koje im se odrede, odnosno koje im sugeriraju zdravstveni i državni autoriteti i ne treba ih štapom tjerati da ih se pridržavaju. Oni to čine zato što znaju da na taj način štite sebe, svoje najbliže, a potom i širu okolinu – navodi Romić.
Ističe da je slab odziv ljudi na cijepljenje, sada kada ih ima dovoljno i različitih vrsta, poseban problem.
– Ako znamo da su u Švedskoj i Norveškoj brojevi imuniziranih oko 90 posto, zaista je, najblaže rečeno, čudno zašto se bh. građani ne žele cijepiti sada kada to mogu. Proljetos nismo mogli jer nismo imali cjepiva, ali sada ih imamo. Ja razumijem da građani naše autoritete doživljavaju kao nešto što uglavnom radi protiv njihovih interesa. Doduše, ako ćemo pravo, vlast se i potrudi da tako izgleda, odnosno da ih se tako percipira. U revoltu, ljudi to odbijaju. U svemu ovome važan faktor je farmaceutska industrija koja proizvodi i plasira te lijekove. No, ljudi su je počeli doživljavati, ne kao industriju čija je uloga na prvom mjestu zaštita zdravlja, nego industriju za produkciju novca i moći. I tu je, mislim, dio razloga zašto ljudi odbijaju cjepiva. No, spomenuo bih još nešto kao mogući razlog. Naime, ljudi prvi put imaju osjećaj da upravo oni o nečemu odlučuju. Pošto kod nas građani ni o čemu ne odlučuju, sada im ovo pruža priliku da odluče o nečemu važnom. Međutim, ogroman broj njih izabrao je potpuno pogrešan povod i vrijeme da zadovolje tu svoju potrebu da o nečemu odlučuju – kaže Romić.
Boji se kako će posljedice svega toga biti puno veće nego što građani misle.
– Naši ljudi se jednostavno ponašaju po onoj ustaljenoj matrici – “neće valjda mene” sve dotle dok ih zlo ne snađe, a kad ih snađe, onda su im svi krivi osim njih samih. Mislim da bismo se trebali dozvati dok još ima vremena – zaključuje Romić.
Vrisak.info
Gospodo (RH), STRATEGIJA VAM JE POGREŠNA. Nije izaz iz ove krize SAMO CIJEPLJENJE, već kombinacija PREVENCIJE, LIJEČENJA, a onda u sklopu toga i CIJEPLJENJA.
Zašto cijepljenje samo po sebi nije izlaz ? Najmanje zbog četiri razloga:
– prvo, jer smo već procijepili cca 57 % odraslog stanovništva, a preko 15 % stanovništva je preboljelo covid 19 što ukupno čini preko 70 % tzv. zaštićenih odraslih,
– drugo, cijepljenje navodno štiti od težih oblika bolesti, ali u osnovi ne sprečava bolest, cijepljeni i dalje šire zarazu, cijepljeni mogu oboliti, pa i umrijeti,
– treće, cijepljenje je privremena zaštita (mehanizam proizvodnje antitijela kao element imunog uklanjanja viška S proteina, a nakon ekskrecije i pohrane, a bez memorijskog efekta imune zaštite, zbog genetskog pravila nekanibalizma na vlastitim stanicama) i potrebno ga je periodično ponavljati (za sada ne postoji sigurna dugoročna prognoza o eventualnoj štetnosti takovog postupka ?),
– četvrto, svjetska, pa i naša, statistika govori o eksploziji zaraze i bolesti upravo u visokoprocijepljenim zemljama, a to znači da cijepljenje ne sprečava bolest,
I što je oportuno napraviti u ovakovoj situaciji ?
Između ostalog treba pogledati iskustva drugih koji su uspješniji od nas. Za to je vlo ilustrativna usporedba Hrvatske sa Norveškom (sličan broj stanovnika) koja je po smrtnosti od covid 19 od Hrvatske 14 PUTA uspješnija. Koji su letimični usporedni podaci o državama i trenutnom stanju krize od covid 19:
– Hrvatska: ima približno 4.000.000 stanovnika, ukupan broj zaraženih cca 500.000, broj umrlih 9500 ljudi, procijepljenost cca 57 % odraslih, preboljelo cca 500.000 stanovnika,
– Norveška ima 5.380.000 stanovnika, ukupan broj zaraženih cca 207.000, broj umrlih 920 ljudi, procijepljenost preko 80 % odraslih, preboljelo cca 250.000.
ZAŠTO JE NORVEŠKA 14 PUTA USPJEŠNIJA OD HRVATSKE ????? (metodologija: 1 umrli na cca 6000 Norvežana u odnosu na 1 umrli na cca 420 umrla Hrvata pa je tako 6000 : 420 = 14,28 puta).
Što je uzrok ovih komparativnih rezultata ? Da li samo veća nominalna procijepljenosti ? Djelomično vjerojatno DA, ali ne previše jer se svi podaci odnose na cijelo razdoblje pandemije, a cijepljenje traje manje od 50% trajanja pandemije (početak 2021.), pa njegov utjecaj nije mogao biti u prvoj godini pandemije, a potom populacija Hrvatske je manja za 25%, a zatim u RH je dvostruko više ljudi preboljelo covid 19 ili je bilo u kontaktu s virusom (asimptomatski) i steklo prirodni imunitet tako da se cijepljenje + prirodna imunost + mlađi od 18 god. + ostale nerizične skupine idr. u Hrvatskoj prelazi preko 90 % relativno zaštićenog (neizloženog teškoj simptomatskoj bolesti) stanovnika.
Ima tu naravno još ponekih elemenata (rjeđa naseljenost, strože epidemiološke mjere u početku pandemije, drugačiji običaji – individualizam, uvažavanje vlasti itd.). Ali sve to skupa ipak samo po sebi ne objašnjava ogromnu razliku u smrtnosti koja je u Hrvatskoj 14 PUTA veća. Što još bitno razlikuje Norvešku od Hrvatske u pristupu liječenju bolesti ? Evo mog osobnog primjera. Naime, imam rođaka i njegovu obitelj u Oslu u Norveškoj. On i njegova supruga prvi put su cijepljeni sredinom ove godine i nakon cijepljenja su se razboljeli od covida 19 (temperatura, bol, gubitak osjeta okusa i mirisa itd.). Nakon pojave bolesti kontaktirali su svog liječnika, koji je napravio sve preglede, pretrage,testove isl. te im je svakom prepisao dnevnu dozu lijeka od 1 kutije SCATOL-a 3 mg (ili ukupno 4 tablete ili 12 mg u kutiji). ) a na kutiji ispod naziva lijeka (imam sliku recepta na ime i kutije lijeka) stoji IVERMEKTIN 4 tablete. Kada se dnevna doza od 12 mg podijeli sa 100 kg tjelesne težine dobiva se dnevna doza od 0,12 mg lijeka po kilogramu tjelesne težine . Moj rođak se oporavio nakon prve dnevne doze lijeka, a njegova supruga popila 3 dnevne doze i oporavila se. Zašto je ovo važno? Pa zato što Norvežani, unatoč visokoj procijepljenosti i strogim mjerama u početku primjenjuju sve lijekove i pozitivna iskustva drugih (dr. Raul, dr. Zelenko, Indija, Afrika, itd.) pa stoga u kombinaciji sa svim tim mjerama i postupcima na kraju imaju 14,28 PUTA bolji rezultat od nas. I sada moje glavno pitanje: ZAŠTO SE IVERMEKTIN KOD NAS NE PRIMJENJUJE U LIJEČENJU ???????? A SVA ISKUSTVA GOVORE DA POMAŽE !!!!! (npr. osobno svjedočenje dr. Snježane Bašić, kardiologa iz Beograda (emisija Posle ručka TV Hapy od 7.9.21. gdje iznosi da je do tada ivermektinom u dozi 0,2 mg po kg tjelesne težine dnevno izliječila preko 100 pacijenata koji su oboljeli od težih oblika covid 19 uz prisutne komorbiditete. Isto i dr. Svetlana Vesanović u emisiji Mario zna na you tube idr.). Pogledajte na you tube i video dr. Johna Campbela o iskustvu Indije (države Utar Pradeš, Goa, Delhi) sa ivermektinom gdje je incidencija bolesti smanjena za više od 90 %. Zašto je ivermektin u Norveškoj na listi lijekova i primjenjuje se, a u Hrvatskoj nije. Po čemu smo mi to pametniji od Norvežana, a rezultat nam je gori za 14,28 PUTA. I zato nam je strategija pogrešna. Ne pristupamo problemu sa otvorenom glavom, već interesno, a to ne može donijeti dobar rezultat.