Zaista je teško čuti vlastito dijete kako izgovara rečenice poput: “Nitko me ne voli jer sam ružan” ili “Ne znam riješiti ovaj zadatak iz matematike, tako sam glup”. Takve izjave prirodno bude zabrinutost kod roditelja. “Ti komentari mogu biti potresni, a roditelji se zbog njih često osjećaju bespomoćno i ne znaju kako bi trebali reagirati”, kaže licencirana kalifornijska terapeutkinja Sarah Kipnes.
Ako je vaše dijete izrazito kritično prema sebi, vjerojatno se brinete kako to utječe na njegovo mentalno zdravlje i pitate se kako mu možete pomoći da izgradi zdravije i pozitivnije mišljenje o sebi, piše Parents.
Zašto su djeca prestroga prema sebi
Stručnjaci se slažu da je pretjerana samokritičnost kod djece posljedica kombinacije više čimbenika. “Najčešće je riječ o spoju temperamenta, tjeskobe i društvenih okolnosti”, objašnjava Kipnes. Jedan od ključnih razloga je urođeni temperament. “Primjerice, dijete koje je prirodni perfekcionist može se jako uzrujati zbog jednog pogrešnog odgovora na testu i osjećati se kao da je potpuno podbacilo”, navodi Kipnes.
Okruženje u kojem dijete odrasta također ima veliku ulogu. Jocelyn Bibi, terapeutkinja specijalizirana za dječje ponašanje, ističe da djeca upijaju obrasce ponašanja iz svoje okoline. Ako vas često čuju kako kritizirate sebe ili druge, vjerojatno će i sama usvojiti takav način razmišljanja. Tjeskoba je još jedan važan faktor.
“Djeca sklona brizi mogu male neuspjehe doživljavati kao katastrofe, pa će tako zbog jedne loše ocjene iz zadaće zaključiti da su ‘loši učenici'”, opisuje Kipnes. Ne treba zanemariti ni pritisak vršnjaka i društva. “Ako dijete vidi kako se njegovi vršnjaci lako sprijateljuju dok se ono samo bori sa sramežljivošću, može se početi osjećati inferiorno”, dodaje Kipnes.
Naposljetku, tu je i golem utjecaj društvenih medija, filmova i internetskih sadržaja. “Mnogi influenceri prikazuju život kao savršen. Važno je pomoći djeci da shvate kako takve internetske persone najčešće ne odražavaju stvarni život”, zaključuje Bibi.
Sedam znakova da je dijete pretjerano samokritično
Normalno je da se djeca u određenoj dobi preispituju i promišljaju o svojim postupcima. No, problem nastaje kada samokritika postane ekstremna. “Roditelji bi trebali obratiti posebnu pozornost ako primijete da se samokritične izjave redovito pojavljuju u djetetovom rječniku”, kaže Bibi.
“Ako samokritika prijeđe iz faze znatiželje i preispitivanja u nešto što negativno utječe na samopouzdanje, to je znak za uzbunu.” Kipnes i Bibi navode nekoliko znakova koji ukazuju na to da se dijete bori s nezdravom samokritikom:
- Često govori negativno o sebi, koristeći izraze poput “glup sam” ili “ništa ne mogu napraviti kako treba”.
- Često govori negativno o sebi, koristeći izraze poput “glup sam” ili “ništa ne mogu napraviti kako treba”.
- Povlači se od vršnjaka i članova obitelji.
- Radi detaljne popise stvari koje želi promijeniti na sebi.
- zbjegava nove izazove ili vrlo lako odustaje.
- Pretjerano se uzrujava zbog sitnih pogrešaka, primjerice, podere zadaću ako u njoj nešto pogriješi.
- Odbija sudjelovati u aktivnostima u kojima se boji da neće biti jednako dobar kao drugi.
- Pokazuje znakove neraspoloženja, potištenosti i općenito je manje zainteresirano za svijet oko sebe.
Što reći, a što izbjegavati
Kada primijetite da je vaše dijete prestrogo prema sebi, prirodna je reakcija da ga pokušate razuvjeriti i reći mu da je savršeno i pametno. No, takav pristup zapravo ne pomaže. “Umjesto toga, pokušajte razumjeti kako se osjeća i uđite dublje u njegove osjećaje. To može zvučati ovako: ‘Vidim da si tužan zbog testa iz matematike. Ispričaj mi što se dogodilo'”, savjetuje Bibi.
Prema njoj, ključno je u početku se suzdržati od nuđenja gotovih rješenja. “Budite znatiželjni i istražujte. Pomozite mu da samo pronađe svoje snage.” Kipnes se slaže i dodaje da treba izbjegavati fraze poput “ne budi smiješan, dobro si” ili “prestani pretjerivati”.
“Takve reakcije mogu dovesti do toga da se dijete osjeća neshvaćeno ili da se još više povuče u sebe”, kaže ona. Umjesto toga, preporučuje da potvrdite djetetove osjećaje i istovremeno potičete suosjećanje prema samome sebi. Recite nešto poput: “Vidim da te ovo jako uzrujalo. Možemo li razgovarati o tome što ti je toliko teško?” ili “U redu je griješiti, svi griješimo.”
Kako pomoći djetetu da izgradi blaži unutarnji glas
Cilj je pomoći djetetu da oštrog unutarnjeg kritičara zamijeni blažim i suosjećajnijim glasom. Kipnes nudi nekoliko savjeta kako to postići. Budite uzor i pokažite suosjećanje prema sebi. Sljedeći put kad pogriješite pred djetetom, naglas recite nešto poput: “Dao sam sve od sebe i bilo mi je zabavno, a to je najvažnije” ili “U redu je pogriješiti, nisam savršen”.
Potaknite dijete da pokuša preoblikovati negativne misli. Pitajte ga: “Što bi rekao prijatelju da tako ružno govori o sebi? Kako bi mu pomogao da se osjeća bolje?” Možete zajedno vježbati i pozitivne afirmacije. Pronađite popis koji vam oboma odgovara i čitajte ih prije spavanja ili ujutro. Važno je slaviti trud i proces učenja, a ne samo ishod.
Ako je dijete marljivo učilo za test, proslavite njegov trud bez obzira na ocjenu. Radite na stvaranju obiteljske kulture koja cijeni otpornost, samoprihvaćanje i mentalitet rasta. Potičući i nagrađujući trud, postupno možete mijenjati zajedničke vrijednosti svoje obitelji, prenosi Index.hr.
Kada potražiti stručnu pomoć
Iako roditelji mogu mnogo učiniti kako bi kod djece potaknuli pozitivniju sliku o sebi, ponekad je potrebna i stručna pomoć. “Ako su djetetove samokritične misli uporne, ometaju ga u svakodnevnom životu ili dovode do znakova tjeskobe, depresije ili povlačenja u sebe, vrijeme je da potražite stručnu pomoć”, kaže Kipnes.
“Licencirani terapeut ili školski psiholog može ponuditi strategije prilagođene djetetovim potrebama i pomoći u rješavanju dubljih problema.”
Vrisak.info
