Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović iz Modriče, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u prosincu 2024. tijekom boravka u Ukrajini. Njegova majka Marina, koja živi u Rusiji, tek u siječnju 2026. dobila je informaciju da bi njezin sin mogao biti proglašen poginulim, bez jasnih detalja o mjestu i okolnostima njegove smrti. Informacije prenosi Radio Slobodna Europa.
Mario se u Ukrajini borio na strani ruske vojske, što je prema zakonima BiH kazneno djelo.
Posljednje poruke majci
Prije nestanka, Mario je svojoj majci poslao nekoliko poruka u kojima je opisivao teške uvjete:
“Mama, sad idem izvan grada. Idem raditi. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan. Noge su mi mokre.”
Od 8. prosinca 2024. Marina nije imala službene informacije o sinu niti bilo kakav kontakt s njim. Tek godinu i pol kasnije iz Rusije stiže informacija da će ga proglasiti mrtvim, ali bez ikakvih podataka o njegovim posmrtnim ostacima.
“Meni samo treba da znam gdje da mu svijeću zapalim. Zar tražim previše?” – kaže Marina.
Odlazak u Rusiju i motivacija
Mario je u Rusiju otišao početkom studenoga 2024., tvrdeći obitelji da ide raditi na čišćenju cesta i da neće sudjelovati u ratu. Njegov glavni motiv bila je zarada – nadao se da će uspjeti pokriti troškove njege djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi te eventualno dobiti rusko državljanstvo.
“Plakala sam i bojala se, kukala sam. On mi kaže, mama, ne boj se, ne idem u rat… Rekla sam mu da može biti mina, ne znam… On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni čiste teren i ceste. Kažem mu: ‘Molim te, javljaj se’” – prisjeća se Marina.
U siječnju 2025. Mario je službeno otpušten iz Oružanih snaga BiH, najvjerojatnije zbog odsutnosti jer je prethodno otišao u Rusiju i potom na ratište u Ukrajini. Pridruživanje stranim vojnim snagama u BiH je zakonski kažnjivo.
Već u veljači i ožujku 2025. pojavile su se informacije da je Mario nestao u Novogrodovki, oko 20 km jugoistočno od Pokrovska. Marina je tada bila u Rusiji, pokušavajući doznati sudbinu sina.
Prvi kontakti s ruskim vojnim vlastima donijeli su kontradiktorne informacije. Na početku joj je rečeno da je Mario živ, ali ubrzo je potvrđeno da je “nestao bez vijesti”. Marina je nastavila putovati u Rusiju, posjećujući Moskvu i Rostov na Donu, gdje je dobila informacije da je jedinicu u kojoj je Mario bio pogodio kamikaza-dron te da tijela vojnika još nisu evakuirana zbog teško prohodnog terena i ruševina.
Proturječne informacije
Marina je od ruskih institucija dobivala oprečne podatke: neke izvore navode da su vojnici pokopani u masovnim grobnicama u Donjecku, dok drugi tvrde da se Mario nalazi u privremenoj mrtvačnici i čeka identifikaciju. Osobne stvari, uključujući putovnicu, majka nije uspjela dobiti.
“Srce mi se raspada. Više ne mogu izdržati, bojim se da ga neću uspjeti pronaći. Ako je poginuo, želim ga vratiti u Bosnu, da ga pokopam. Njemu nije mjesto tamo.”
Sumnja u prevaru
Marina sumnja da je njezin sin prevaren i da nije znao da ide na ratište, niti je imao obuku za ratovanje. Ruske vlasti pak tvrde da se dobrovoljno pridružio vojsci, što je navedeno i u službenim dokumentima.
Nedostatak službene pomoći
Radio Slobodna Europa navodi da službene informacije nisu pružile ni ruske, ni bosanskohercegovačke institucije. Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Veleposlanstvo BiH u Moskvi i ruski konzulat u Sarajevu nisu dali konkretne podatke o slučaju. Marina je ostavila DNK uzorak, ali odgovora nema.
Pisala je i ukrajinskim vlastima te Međunarodnom odboru Crvenog križa, provjeravala popise nestalih i poginulih, ali nije pronašla ime sina. Lokalna policija u Modriči sastavila je zabilješku o nestanku, a sigurnosne agencije BiH nemaju više informacija osim da je vjerojatno poginuo.
Strani borci u ruskoj vojsci
Mario je jedan od nekoliko tisuća stranih državljana koji su se pridružili ruskoj vojsci. Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da je riječ o oko 18.000 stranaca, a najmanje 3.388 ih je poginulo. Rusija pojednostavljuje zakonodavni okvir za uključivanje stranaca u vojsku, nudeći im plaću, rusko državljanstvo i naknadu u slučaju smrti.
Teškoće u pronalasku i repatrijaciji
Harry Stevens, američki stručnjak za Rusiju, objašnjava da Rusija rijetko daje informacije o stranim borcima i poginulima, a proces repatrijacije posmrtnih ostataka često traje godinama. U slučaju BiH teško je utvrditi razloge zbog kojih je Mario otišao u Rusiju, je li bio motiviran ideologijom, novcem ili prevarom.
“Pitanje nestalih osoba ostat će dugogodišnji problem i izvor tuge za obitelji.”
Sličan odgovor dobila je i Marina od Međunarodnog Crvenog križa u BiH – da bi mogli proći i godine prije nego što dobije bilo kakve informacije o sudbini sina i njegovim posmrtnim ostacima.
Vrisak.info
