Sve veći broj država uvodi ili razmatra ograničenja korištenja društvenih mreža za djecu i maloljetnike, a razlog za to je, kako tvrde stručnjaci, zabrinutost zbog štetnog utjecaja digitalnog sadržaja na psihički razvoj mladih.
Od Instagram, TikToka i Snapchata do Facebooka, mladi danas žive na društvenim mrežama, a ni Bosna i Hercegovina nije iznimka.
Prema izvještaju platforme DataReportal za 2025. godinu, Bosna i Hercegovina ima više od dva milijuna korisnika društvenih mreža, što čini oko 70 posto ukupne populacije.
Kada je riječ o mladima, penetracija među populacijom od 18 do 24 godine redovno prelazi 95 posto, jer je u ovoj grupi posjedovanje pametnog telefona i profila na barem jednoj mreži postalo uobičajeno.
Širokobriješki psiholog Kristijan Kraljević ističe je kako društvene mreže mogu imati i pozitivan i negativan učinak, ali problem nastaje kada njihovo korištenje preraste u ovisnost i udalji mlade od stvarnih socijalnih kontakata.
“Društvene mreže omogućuju pristup informacijama i edukaciji, ali pretjerano korištenje može dovesti do ovisnosti i otuđenja. Danas je čest prizor da ljudi na druženjima gledaju u mobitele umjesto da razgovaraju”, kaže Kraljević za Fenu.
Zabrane sve bliže
Tema digitalne punoljetnosti dobila je na zamahu nakon što je Australija u prosincu postala prva zemlja koja je zabranila društvene mreže mlađima od 16 godina. Od ove godine to je učinila i Malezija. Istim putem uskoro bi mogle krenuti i pojedine europske države.
U Francuskoj je zakon već u proceduri, a zabrana bi se odnosila na mlađe od 15 godina. I Španjolska priprema svoj model zabrane. Stroža pravila ili ograničenja razmatraju i Slovenija, Velika Britanija, Danska, Grčka, Norveška i Njemačka.
Europski parlament snažno zagovara zabranu za mlađe od 13 godina na nivou cijele Unije, što bi se direktno odrazilo i na Bosnu i Hercegovinu zbog procesa pridruživanja i usklađivanja zakona.
Gradonačelnik Banje Luke krajem prošle godine predao je Narodnoj skupštini Republike Srpske Rezoluciju o zaštiti djece u digitalnom okruženju koja predviđa ograničavanje društvenih mreža za djecu do 15. godine života.
Glavni razlog zbog kojeg pojedine države uvode ili razmatraju zabranu korištenja društvenih mreža za maloljetnike je, kako ističe psiholog Kraljević, prvenstveno zaštita mladih od sadržaja koji im nisu primjereni, ali i smanjenje učestalog korištenja tih platformi.
“Mladi u tim godinama, koje su ključne za njihov razvoj, često oblikuju stavove i mišljenja prema fotografijama i videima života drugih, koji ne prikazuju stvarnost, već neku vrstu digitalne fikcije”, napominje Kraljević.
Medijska pismenost kao alternativa
Prema njegovim riječima, brojna istraživanja pokazuju da prekomjerno korištenje društvenih mreža, mobilnih uređaja i igranje digitalnih igara može ostaviti posljedice.
“Ponajviše jer su te radnje povezane s osjećajem ugode i zadovoljstva, što dovodi do prekomjernog lučenja dopamina, što može dovesti do ovisničkih obrazaca”, pojašnjava Kraljević.
Psiholog Kraljević ističe kako provedba zabrana u praksi može biti izazovna, ali naglašava važnu ulogu roditelja.
“U pogledu djece, roditelji su taj prvi stup koji može pomoći svom djetetu da društvene mreže ne vidi i doživi kao nešto negativno, već kao alat s kojim se treba naučiti pravilno koristiti. Zato smo kao roditelji pozvani biti dobar primjer svojoj djeci”, poručuje on.
Edukacija roditelja i medijska pismenost
Kraljević smatra da, umjesto zabrana, bolje rješenje leži u jačanju medijske pismenosti, roditeljskoj kontroli i edukaciji roditelja.
“Potrebno je da se roditelji bolje upoznaju s digitalnim medijima kako bi svojoj djeci mogli biti dobar primjer. Također, važno je provoditi više vremena s djecom kroz druženje i igru, što može biti učinkovitija i višestruko korisnija alternativa zabrani društvenih mreža”, rekao je Kraljević.
Na kraju naglašava kako obrazovni sistem i roditelji imaju ključnu ulogu u reguliranju korištenja društvenih mreža među mladima.
“Sve češće svjedočimo da škole to reguliraju kroz različite pravilnike i kućni red, pa u mnogim školama postoji zabrana korištenja i nošenja mobilnih uređaja te drugih digitalnih pomagala. Roditelji bi također trebali mijenjati neke navike i “društvene standarde”, primjerice kupovinu prvog mobitela odgoditi do godina koje su prikladnije djeci. Ako se takve odluke donose promišljeno, a ne pod pritiskom društvenih normi, to može uroditi prvim pozitivnim rezultatima za dobrobit naše djece”, zaključio je Kraljević.
Vrisak.info
