Donosimo povijesni zapis o Širokom Brijegu iz 1900. godine, koji je zabilježila Milena Preindlsberger-Mrazović – prva novinarka u Bosni i Hercegovini i spisateljica hrvatskog podrijetla.
Tekst koji nam je dostavio Josip Bošnjak sa stranice Bošnjakovo brdo prenosimo u cijelosti:
Iza tog zida leži opet velika, duboka krška udolina. U jesen, zimu i rano proljeće ispunjava je zatvoreno jezero, okruženo strmim padinama boje smeđe zemlje, na kojem stotine divljih labudova kruži, a razne divlje ptice se okupljaju.
Ali i ledena bura obrušava se na vodu koja ponegdje doseže dubinu do 30 metara, hučeći i uzburkavajući je.
Podzemni odvodi isušuju ovo jezero, po kojem se stanovnici ne mogu kretati čamcima, pa lov vode samo s obale. U proljeće gotovo potpuno nestaje, a na njegovom mjestu pojavljuje se ravnica poput bilijardskim stolnjakom prekrivenog polja, pa se naziv „Mostarsko Blato“ (tj. „Močvara Mostara“) nikada ne čini opravdanim.
Polje, međutim, daje osim manje vrijedne trave samo nešto kukuruza i sirka, a kako se voda nejednako povlači, ponegdje se već žanje dok se drugdje tek sije.
Iako polje već leži vrlo visoko, na zaštićenijim padinama, kao što je Ljuti Dolac, raste težak, crn, sladak blatina-vinograd. Hrastova šikara polako počinje ozelenjavati krš, a slavujima je teško nadglasati cvrčke.
Sa sjeverozapadnog kuta gleda brdo s kojega se spušta jedna terasa, nalik tvrđavi, uzduž polja stoji samostan Široki Brijeg. Ostatak šume obrubljuje ovo osamljeno djelovalište marljivih fratara, koje je tek pedesetih godina, pod mnogim nedaćama, podignuto.
Ovdje se na blagdane okuplja gotovo potpuno rimokatoličko stanovništvo ovih krajeva.
Vrijeme ovdje kao da je stalo, pa ne treba čuditi da je iz poganstva još ponešto nezaboravljeno. Vjerovanja i praznovjerja su vrlo raširena; razlikuju se vile pojedinih sela, pa ih se čak smatra različitih vjeroispovijesti. Tako postoje i kršćanske vile čiji dah donosi rashlađenje pri velikim vrućinama. One se, međutim, ljute ako se ugasi požar nastao od groma.
Ivanjski krijesovi slave se paljenjem velikih vatri na brdskim visovima, a izvor Črnašnica na rubu polja, u blizini samostana, u noći 24. lipnja priređuje fantastičan prizor.
Velika stada napajaju se, a bolesnici svih vrsta ostaju od ponoći do svitanja u ledenom izvoru, nadajući se izlječenju od raznih bolesti. Tko bos pretrči preko vatre, vjeruje se da je godinu dana zaštićen od svih kožnih bolesti. Tako se uvijek i svugdje pokazuje težnja čovjeka prirode da u prirodnim silama traži lijek za svoje patnje, premda ga često prekriva praznovjerje.
Samostansko brdo obavija klanac Ugrovača, koji dolazi iz dalekog, zabačenog Rakitskog polja. To je carstvo stijena, udara vjetrova i divljih životinja, s rijetko utabanim stazama.
Ipak, i ovdje se nalaze brojni ostaci davne kulture. Samo je bujica, puna šljunka, uvijek ista, ali se stalno mijenja – čas divlji pjenušavi valovi, čas suho korito.
Ispod samostanskog brda redovnici su izgradili kameni most s pet lukova preko njega i odmah ga prihvaća potočić Lištica, bogat pastrvama, čiji izvor je silovit pad iz kamenog ponora, a čija se voda, kao i kod brojnih ponora na rubu polja, opet gubi u dubljim vrtačama.
Autor: Milena Preindlsberger-Mrazović – bosanskohercegovačka spisateljica hrvatskog podrijetla. Krajobrazi i kulturne slike iz Bosne i Hercegovine.
Vrisak.info
