Razlog da se krene baviti politikom leži u činjenici da je išla u mostarsku gimnaziju, jednu od “dvije škole pod jednim krovom”, kao i aktivizmu u nevladinom sektoru.
“Uvijek smo vodili borbu da nacionalna pripadnost ne bude presudna. Birali smo jednom tako predsjednik i potpredsjednik Vijeća učenika, a mi imali dva sjajna kandidata od kojih su oba bili Bošnjaci. Nisu nam to dozvolili, jer u ovoj zemlji sve treba biti u paritetu Bošnjak i Hrvat. Tako je krenuo neki naš bunt da treba birati ljudu po vrijednosti, a ne po tome kako se zovu.
Otprilike tada je krenula moja svijest da društvo u kojem živim nije onakvo kakvo treba da bude. Uz sve to idu i iskustva djeteta iz miješanog braka”, priča Prlić o svojim prvim političkim i aktivističkim godinama.
Politikom se počela baviti iz revolta
U ljeto 2010. godine se učlanjuje u SDP, sudjeluje u predizbornoj kampanji, ističe predsjednika mostarskog odbora tada Zorana Perića, njegov doprinos njenoj političkoj profilaciji.
“Moj ulazak u politiku bio je izraz revolta prema sustavu, okolnostima u kojima živimo, stanju u društvu. Ipak, u politiku sam se brzo zaljubila, ponajviše zbog dragih ljudi koji su se tu okupljali, ali i načina na koji politika može pozitivno utjecati na društvene promjene. Kroz politiku upoznaš ljude iz čitave Bosne i Hercegovine, upoznaš i cijelu državu. Kod nas mnogi sanjaju da vide Španjolsku ili Italiju, a nisu otišli u drugi dio Mostara”, kaže ona.
Kaže kako je većina aktualnih političkih tema iz domene nacionalnog zapravo vještački generirana.
“Bez obzira koliko se mi vrtimo u tim nacionalnim temama za glavu ćemo se uhvatiti kad vidimo koliko su klasne razlike kod nas izražene. Srednji sloj više i ne postoji, dok se mi bavimo tko se kako zove, ljudi odlaze iz države, odlaze da se nikad ne vrate. Svađamo se hoće li hrvatska djeca učiti bosanski jezik ili bosanska djeca hrvatski jezik, dok svi uče njemački. Ja prva govorim ‘hiljada’, a u gimnaziji sam imala peticu iz hrvatskog jezika”, priča Lana Prlić.
Kaže kako su mnoge ankete koje su provodili kazivale da građani traže ujedinjenje ljevice, zbog toga se toliko i inzistiralo na tome.
“Nama se rasipaju glasovi i ljudi koji glasaju za ljevicu ili glasaju za određenu stranku ili ne izlaze na izbore. Ujedinjenja ljevica može pokupiti mnogo iz onog bazena gdje su oni koji ne izlaze na izbore. Ljevicu uzimamo dosta šire, volimo je nazvati građanskim blokom, jer je tu i Naša stranka. Mi imamo što je najvažnije zajedničku viziju države. Desnica istina ima jako puno stranaka, ali oni nisu programska već samo matematička braća i sestre, spoje se samo oko podjele plijena”, izjavila je Prlić.Za SDP je bila iznenađujuća kandidatura Željka Komšića za člana Predsjedništva, a kasnije i Boriše Falatara, jer nije bila produkt zajedničkih razgovora ranije.
“Mi ćemo imati kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva i u narednih mjesec dana će se službeno znati njegovo ime. Mogu reći da Denis Bećirović ima podršku svih naših organizacija, a i ja sam ga prva kandidirala iako ne pripadamo istoj etničkoj grupi. Komšićevo i Falatarovo pravo je sasvim legitimno i ja bih zaista voljela vidjeti dva člana ljevice ili građanskog bloka sutra u Predsjedništvu BiH. Mislim da bi država s tim mnogo bolje izgledala”, prokomentirala je.
Neizostavna tema bila je o “bremenu prezimena” koje nosi te stalna pitanja o Jadranku Prliću.
“Zna me nervirati kad me mediji doživljavaju samo kroz to. Ja sam puno novaca, živaca i truda uložila u sebe i svoje obrazovanje, mnogo energije u svoj politički anagažman, da bi me neko smatrao samo nećakinjom Jadranka Prlića. Ne jer mene to vrijeđa, nego jer smatram da imam neke druge kvalitete, osim privjeska obiteljskog porijekla”, odgovorila je na kraju Lana Prlić, potpredsjednica Socijaldemokratske partije.