Hajduk je nastavio nizati rekorde, vojska njegovih navijača napunila je i stadion Varteks, na kojem nikad otkako je ovog novog, 12 godina starog Varaždina, nije bilo više ljudi. No, nastavio je Hajduk nizati i neuspjehe u ovoj novoj 2024. godini. Najbolji gost lige uzeo je tek bod u utakmici u kojoj je više od 45 minuta, računajući i sudačku nadoknadu, imao igrača više, pa je tako ostao bez željenog prvog mjesta. U zadnjih sedam ligaških dvoboja, od 8. prosinca, Hajduk je od 21 boda ispustio njih 11, dakle, osvojio ih je manje od 50 posto!
Daleko je to od potrebnog šampionskog ritma, ali, srećom za Bijele, daleko je i kraj prvenstva. Ima još vremena za popravak, no Hajduk, prije svega, mora početi igrati. Mogao je u Varaždinu i pobijediti, imao je dovoljno prilika, no to je igra na silu, koju Bijeli u određenom obujmu i posjeduju, igra na inspiraciju kvalitetnih pojedinaca, kojih za HNL svijet također imaju dovoljno, a ne igra u kojoj se organiziranim akcijama stiže do vrata suparnika. Nekad može i samo na silu, ali ne stalno, pogotovo ako ti je cilj titula. Igrajući isključivo na ovakav način, Hajduk na nju može zaboraviti, pišu Sportske novosti.
Došli su Splićani po devetu pobjedu zaredom nad Varaždincima, ali njihova je poruka bila jasna – ne bu išlo! Hajdukova veza možda nije bezveze, ali ona u svakom slučaju ne veze. Nije nam baš najjasnije što je Mislav Karoglan želio dobiti s postavkom igre kao u američkom nogometu, u kojoj Filip Krovinović praktički igra na poziciji quarterbacka, s jedinom razlikom što čak ni on sam nije vodio igru, već su to činili stoperi Uremović i Šarlija, budući da je jedini centralni vezni tako usamljen često bio pod pritiskom.
Pukštas (daleko od idealne forme) i Kalik (opasan) uglavnom daleko naprijed, njihovo je razmišljanje više bilo usmjereno na to kako će sami napasti suparnički šesnaesterac nego na kreaciju. Krila ukopana na strani, pa ofenzivna uloga bekova samim time postane besmislenija. I onda, po staroj i uhodanoj, već odavno pročitanoj šabloni, sve se svelo na – valjda će Livaja nešto izmisliti. I je, gurnuo je u matne situacije Kalika i Brekala, koji te šanse nisu iskoristili. U drugom dijelu je Karoglan to malo korigirao, stavio je Sigura na mjesto Krovinovića, dok je Brekalo više išao u sredinu kako bi sudjelovao u izgradnji. Izgledalo je to bolje, ali s igračem više…
Nismo zaboravili da je Hajduk s druge strane imao i suparnika. Njegova je igra bila još jednostavnija – stani iza lopte i čekaj kontru. I dočekali su je, Leon Belcar je zabio svoj drugi gol u HNL-u, drugi Hajduku. Nije ništa neobično da je Hajduk u igri s petoricom izričito ofenzivno orijentiranih igrača tako primio pogodak.
Bijesan je bio Karoglan na suca Frana Jovića jer nije sudio prekršaj Jelenića na Livaji u situaciji kad su jedan drugog vukli za dres, iako se na suđenje baš i ne može požaliti. Neobično je da zagrebački sudac prije toga nije dao žuti karton Šarliji zbog namjernog hvatanja lopte rukom. Zato je zbog nenamjernog, blagog udaranja rukom u lice u 52. minuti požurio dati Dabri drugi žuti, isključujući karton. Sam je Dabro kriv, morao je biti oprezniji, pametniji, ako je sudac zauzeo takav kriterij, bio je to čisti žuti. No, onda se vraćamo na Šarliju…
Varaždinci su se, jasno, s desetoricom još više povukli, i bilo je samo pitanje njihove kapitulacije. Nije bljesnuo Livaja, kojeg je odlično čuvao Luka Jelenić, probio ih je neočekivani strijelac Niko Sigur i to lijepim projektilom izvana, svojim prvim ligaškim golom u 30. nastupu za Hajduk. Pokušavali su Splićani doći do preokreta, nisu uspjeli, jedini potpuni koji su ove sezone napravili ostao je onaj iz 1. kola u Maksimiru. Varaždin se branio, Oliver Zelenika sve je do kraja obranio.
Ni VAR nije bio od pomoći Splićanima. Boršić je prije nego što je Sigur zabio igrao rukom, ali, kažu sudački eksperti, nije penal jer mu je bila iza leđa. Kasnije je Livaja zabio, ništa ni od toga, Uremović je prethodno bio u malom zaleđu.
Vrisak.info
