Iako su prije nekoliko dana predstavnici svih razina čelnicima MMF-a rekli kako im treba novac da bi sanirali posljedice koronakrize, sada entiteti ponovno ističu prijepore u prvi plan. Državni ministar financija i riznice Vjekoslav Bevanda aranžman podupire. Iznosi brojne argumente zašto.
Razgovarao: Zoran Krešić/ Večernji list
Koliko je izvjestan novi aranžaman s MMF-om?
Prije nekoliko dana imao sam sastanke s izvršnim direktorom MMF-a Paulom Hilbersom i šefom Misije gospodinom Martinom Petrijem i razgovarali smo o novom aranžmanu koji je prihvatljiv što se tiče mene i obveza moga ministarstva. Sudeći po izjavama i nekim zajedničkim sastancima, prihvatljiv je i aranžman i odrednice iz pisma namjere i za ostale sudionike jer napominjem da novac iz aranžmana s MMF-om koriste entiteti, uplaćuje se na njihove račune. Na razini BiH dobijemo određene obveze iz pisma namjere, ali novac koriste entiteti. Zato je čudno kada neki kritičari i takozvani analitičari govore kako državni proračun nešto neće moći izdržati, da smo pred kolapsom i slično. Ne znam jesu li oni svjesni da MMF i kreditne agencije procjenjuju našu kreditnu sposobnost i da se ni pojedinac ne može zaduživati kako hoće, a ne država. Tako da podržavam novi aranžman s MMF-om jer on donosi i potrebne reforme na koje se nekada lakše odlučimo uz tuđu pomoć, ali ipak je sve na nama da dogovorimo i provedemo.
U ovoj fazi dogovora važno je povesti računa o svakom detalju jer ne želim da poslije bude kako se nešto može tumačiti ovako ili onako. Imali smo neugodno iskustvo s načinom raspodjele prošli put kada smo sasvim legitimno uključili županije u dodjelu pomoći za saniranje posljedica pandemije COVID-19 i taj se problem vukao donedavno. Zato uvijek inzistiram – prvo Ustav i zakon pa onda dogovor uklapati u te okvire. Bitno je da se postigne dogovor o svakom kreditnom ugovoru i zato se i pregovara, zato se uključe sve razine vlasti koje su korisnici kredita. Kod MMF-a imamo memorandum i pismo namjere i važno je sve precizno definirati da se ne sporimo oko raspodjele kao prošli put i da se, najblaže rečeno, ne sramotimo.
O kolikom iznosu je riječ, kakve su okolnosti zaduženja?
BiH traži sklapanje 36-mjesečnog proširenog aranžmana s MMF-om u vrijednosti od 638,48 mil. SDR, što je oko 1,5 milijardi KM. Entitetske vlade kažu da je vrijeme za novi kredit. MMF je ocijenio da jest. Fiskalno vijeće dat će konačnu riječ uskoro na sjednici. Potom, Europska komisija ocjenjuje da je trenutak za zaduženje jer je za cijelu regiju osigurala kredite za prevladavanje krize zbog lošeg utjecaja pandemije na ekonomiju. To što nam kvazianalitičari, propali političari i ekonomisti izvan struke govore da nije trenutak ne znači ništa osim politikantsva. Niti smo pretjerano zadužena zemlja niti bi MMF s nama ulazio u takav aranžman, kao ni ostale financijske institucije. Redovito vraćamo kredite i nije uopće u pitanju naša financijska stabilnost. Volio bih da prije kritiziranja ljudi pročitaju stvarne podatke. Informacije o javnom dugu su otvorene i dostupne na našoj web-stranici. I umjesto da se informira tko hoće, od akademske zajednice do novinara, čeka se izjava nekog dužnosnika MMF-a da kaže koliko smo kod njih zaduženi i kako redovito vraćamo rate. Pa to imate sve u našim tabelama na web-stranici, ali nije to vijest kada želite praviti krizu i famu od svega.
Politiziraju li se podaci o zaduženju?
Ovdje se sve politizira. Ovdje su svi eksperti za sve i svašta. Ovisi samo gdje tko dobije prostor da priča i tko s njim vodi razgovor. Činjenice i službeni podaci su nebitni. Samo očekujem da se predstavnici međunarodne zajednice bave službenim podacima, a ne špekulacijama. Ti neki, koji sad upozoravaju na velika zaduženja BiH, samozvani su ekonomski eksperti i propali političari propalih stranaka čija pisma imaju odjeka u nekoliko medija i nigdje više. Nitko nije potvrdio te podatke o prezaduženosti BiH. Niti takvih podataka ima. Na posljednjoj sjednici Vijeća ministara razmatrana je analiza održivosti javnog duga BiH za razdoblje 2020. – 2023. godine, koju je načinilo Ministarstvo financija i riznice BiH. Trenutačno se može ocijeniti da je BiH zemlja s održivim javnim dugom i vanjski dug se redovito otplaćuje. Indikator zaduženosti/BDP je 31,4 posto i, prema međunarodnim standardima, nije visok. Tko god ima želju polemizirati i dovoditi u pitanje podatke o javnom dugu, neka prvo pročita službene informacije. Konačno, neka čitaju podatke MMF-a, valjda njima vjeruju ako ne institucijama države u koju se kunu. To je sve posljedica manjka dogovora i, rekao bih, kroničnog nepovjerenja među nama, koje bi trebalo iskorijeniti i početi raditi zajednički i u interesu svih nas i ove zemlje.
Ima li pak povjerenja u Vijeću ministara?
Ako gledate sve u globalu, nema ga nigdje. Na osobnom planu, među ljudima koji rade zajedno ga ima, ali negdje manje, negdje više. Kada se postignu dogovori pa se nešto potpiše, zaključi i onda netko kaže da nije to baš tako bilo, onda povjerenja nema. Ponekad se pitam ima li i parlamentarne većine i tko uopće podržava ovo Vijeće ministara. Poznato je da poštujem rad obaju domova Parlamentarne skupštine BiH i jedan sam od rijetkih ministara koji nazoči gotovo svim sjednicama, ali ne vidim da Vijeće ministara kao cjelina ima potporu parlamentaraca. Druga je stvar što mi sada radimo u izuzetno teškim okolnostima pandemije i što više ništa nije isto, od organiziranja sjednice pa nadalje. Vidite da imamo mnogo točaka dnevnog reda, završavamo bitne i žurne stvari, ali ponekad smo zarobljenici općeg političkog ozračja. Mi smo imali mnogo odluka vezanih za situaciju s pandemijom i sjednice su se održavale žurno, spremao se materijal preko noći jer su ljudi bili na granicama, u karanteni, pritisak je bio veliki. Imali smo niz odluka u vezi s olakšicama za gospodarstvo i niz mjera koje su se izgubile i nisu bile dovoljno vidljive u ovom općem političkom prepucavanju.
Kakvim smatrate političko ozračje u BiH?
Takvim da nam ove maske dobro dođu.
Što to konkretno znači? Krijemo se ili štitimo od otrova?
Neki se kriju i truju, a neki se samo štite. Nažalost, došli smo u fazu u kojoj se, mogu to reći nakon 14 godina obnašanja vlasti što u FBiH što u Vijeću ministara, krijemo jedni od drugih, ne gledamo se u oči i sve su rjeđe zajedničke točke djelovanja. Koliko vidim, jedino smo svi opredijeljeni za EU, iako i tu ima različitih pristupa, ali cilj nam je isti. Ostali smo taoci neriješenih unutarnjih odnosa. To je sada najizraženije u odnosu na sve prethodne godine. To govorim kao čovjek koji na osobnom planu ima povjerenja u ljude i kolege, ali politički odnosi i neispoštovani dogovori doveli su nas u vrijeme lošeg ozračja i ograničenog djelovanja. Tu najviše trpi BiH kao država. I to nas koči i na tom putu k EU.
U kojoj je fazi realizacija 14 prioriteta za članstvo BiH u EU?
Izrada akcijskog plana za realizaciju 14 ključnih prioriteta iz mišljenja Europske komisije o bh. zahtjevu za članstvo je u tijeku i vrši se u okviru tijela formiranih odlukom o sustavu koordinacije procesa europskih integracija u BiH. Mi inzistiramo da to sve ide kroz Mehanizam koordinacije jer europski proces pripada svima, svakoj razini vlasti i svakom pojedincu, nitko nema vlasništvo nad tim procesom niti netko ima monopol. Jedini ispravan pristup zasnovan je na principu vladavine prava, doslovnog poštivanja ustavne odrednice svih razina vlasti i traženja rješenja sukladno danim nadležnostima. Na taj način zaštitit će se ustavna konstitutivnost naroda u BiH i osigurati jednakopravnost. Na koncu, svi imamo svoje obveze u preuzimanju EU stečevine, od općine do države. U sklopu akcijskog plana za reformu javne uprave predviđena je izrada i usvajanje strategije upravljanja javnim financijama u institucijama BiH 2021. – 2025. i na tome radi moje Ministarstvo. Nekoliko prioriteta već je usvojeno, poput izmjena Izbornog zakona, i na taj način su se stvorile pretpostavke da SIP donese odluku o održavanju izbora za Mostar.
Jesu li bile dovoljne samo te izmjene Izbornog zakona BiH?
Za ispunjavanje jednog od 14 prioriteta EU-a bile su dovoljne, a sve drugo o Izbornom zakonu BiH posebna je priča i sasvim je jasno da Hrvati nisu time zadovoljni i da ćemo nastojati da se donese pravedan zakon koji će svima u BiH dati ista demokratska prava. Nigdje majorizacija Hrvata nije tako očigledna kao u izbornom procesu. To što smo malobrojni ne znači da ćemo prepustiti da nam netko drugi bira naše predstavnike iako to, nažalost, imamo u praksi. Na sve probleme s onemogućavanjem Hrvata da biraju svog člana Predsjedništva sličan čin se dogodio prilikom izbora novih članova SIP-a. Osim što smo vidjeli kako volja većine krši zakone u zakonodavnom tijelu, postali smo svjesni i jednog općeg stanja u kojem se nema razumijevanja ni volje za dogovor s malobrojnijim, ali ne manje važnijim. Ustav je svima dao ista prava i mi moramo na tome ustrajati. Novi Izborni zakon trebao je biti predmet dogovora i sastanaka koji nikada nisu održani iako je dogovor sa SDA postignut u šestom mjesecu. Opet se vraćamo na povjerenje i mislim da je to ključna stvar. Ako ni nakon potpisanog ne možemo završiti posao ili ga barem započeti i pokazati dobru volju, onda smo u problemu. Ne znam kakvu budućnost očekujemo i kakav suživot. Valjda je i domaćim i međunarodnim akterima jasno da nismo isti u izbornom procesu u BiH i da netko ima više, a netko manje prava. Ni po međunarodnim standardima to nije dobro i treba mijenjati ono što drugima uskraćuje prava.
Što očekujete od izbora u Mostaru?
Prvo da građani izađu u što većem broju i da sve prođe u miru i po propisima. Onda, naravno, očekujem pobjedu HDZ-a BiH i naših kandidata pa da potom krenemo u nove projekte i da Mostar ne bude više nikome “grad slučaj” nego divno mjesto življenja i biser kulture i duhovnosti kakav i jest. Očekujem da i oni koji su manjinski u Mostaru imaju svoju šansu birati predstavnike jer kako mi ne želimo da nas netko majorizira tako ne treba ni da drugima budu uskraćena prava. Želim da sve prođe u dobrom ozračju i da krenemo u nove pobjede. Mogli smo i ranije da SIP nije odlučio da vrijeme u Mostaru teče drukčije nego u ostatku BiH. No mi ćemo pokazati da možemo nadoknaditi i ukradeno vrijeme.
Vrisak.info