Marko Markan Golemac iz Vrda hercegovački je pjesnik koji je s pet godina obolio od dječje paralize. Tijekom života suočavao se s brojnim teškoćama, a zbog zdravstvenog stanja nikada nije pohađao školu.
U svemu što radi najveću potporu pruža mu brat Andrija. Reportažu o njegovu životu donosi PROTV.
Rođen 1960. godine kao peto od šestero djece, Marko se već od šeste godine nosi s posljedicama dječje paralize. Prošao je kroz čak deset operacija, a zahvaljujući predanom radu liječnika u mostarskoj bolnici i vlastitoj upornosti, uspio je prohodati pomoću štaka i tako hodao punih 41 godinu.
Prije nekoliko godina doživio je lom noge, a zbog polineuropatije sada se sve češće kreće u invalidskim kolicima.
Od prvih stihova do knjiga pjesama
Iako nikada nije išao u školu, čitati i pisati naučila ga je sestra Šima. Njegovi prvi „urednički“ pokušaji na seoskim feštama s vremenom su prerasli u stihove, najprije svadbene i prigodne, a kasnije i pjesme koje su se počele širiti društvenim mrežama.
Na poticaj župnika i prijatelja nastale su dvije zbirke: „Moj život, moje pisme“ i novija, „Što čuh i okom vidjeh“.
Stvaralaštvo, rukotvorine i neobična vozačka priča
Na obiteljskom imanju Marko izrađuje drvene i kamene rukotvorine, alat, kolijevke, samare, pa čak i gusle od orahova drveta posječenog ispred kuće.
Njegova „vozačka karijera“ također je osebujna, nakon što je u jednoj televizijskoj emisiji vidio psa kako vozi motor, odlučio je prepraviti automobil na ručne komande. Najprije je vozio Kadett automatika, a zatim je preuredio Golfa 2, kojim i danas, uz pomoć brata Andrije, odlazi do crkve i trgovine.
Markan piše u desetercu i osmercu, nadahnut zavičajem, ljudima, vjerom i domovinom.
„Moje pjesme nisu iz knjiga, nego iz života“, ističe. Posebno naglašava brata Andriju, s kojim dijeli svakodnevicu i sve životne borbe, primjer istinske bratske ljubavi, predanosti i ustrajnosti.
Vrisak.info
