Dr. Marko Romić, psiholog i psihoterapeut koji se već dva desetljeća bori s problemom ovisnosti u Mostaru i Hercegovini, ali i šire, vodi i Klub liječenih ovisnika o kocki.
Ujedno je specijalist traumatske psihologije, ima dugogodišnje iskustvo u psihoterapijskom radu na različitim problemima mentalnog zdravlja, kao što su poremećaji ponašanja i prilagodbe, ovisnička ponašanja, anksiozna i depresivna stanja, koja uključuju različite fobije, napade straha i panike, simptome sagorijevanju na poslu, stres, posttraumatski stresni poremećaj i slične poteškoće, javlja Mostarska panorama.
Ovisnost o kocki je jedan jako izražen problem o kojem se malo govori u društvu jer je sramota. Obično na liječenje dođu osobe kada je kasno, i zato je jako važno osvijetliti ovo pitanje i problem, jer kada čovjek izgubi brak, zaduži se stotinama tisuća maraka, i ne samo sebe nego ugrozi svoju obitelj, ostane bez stana i doma, tada je teško pomoći. U tim slučajevima, nažalost ponekada dođe i do pokušaja suicida jer se čovjek nađe u bezizlaznoj situaciji.
Prema procjenama u Mostaru je više stotina kockara i ljudi koji imaju ovaj problem, a liječi se možda jedan posto. Nažalost, sve više je i žena s ovim problemom i možemo kazati da su žene još i ugroženije po ovom pitanju. Često im momci lažu za svoje uspješne poslove, pa i od njih posuđuju novac, koji naravno nikada ne bude vraćen i onda i same mogu pasti u napast da odu da se klade, kako bi povratili sredstva koja su i same posudile od roditelja ili prijatelja.
Kockar jednostavno ne vidi da je u problemu i on u biti ne voli više nikoga oko sebe, nego samo kocku i ta ovisnost ga u potpunosti obuzima. U svom radu psiholog Marko je imao slučajeve da su pacijenti prokockali dva milijuna eura, ali i onih koji su primjerice zbog prokockane „svadbene jabuke“ od četrdeset tisuća maraka, rastavili brak nakon mjesec dana. To su samo neke ljudske sudbine, a najgore su one koje dođu do najkritičnije točke, a to je da čovjek uzeo pištolj i krenuo se ubiti.
Kada su u pitanju kategorije koje se kockaju, susreo se sa pacijentima od osnovne škole od šestog razreda pa do umirovljenice od osamdeset godina koja je imala dobru mirovinu, i koju je za dva dana, svaki mjesec sve prokockala. Mladi se posebice uvlače u svijet ovisnosti kocke preko sportskih kladionica, gdje se kroz male uloge ili nešto veće eventualne dobitke, koji su rijetki, uvlače u svijet ovisnosti, i ne računaju koliko su kroz godinu dana novca nego samo pričaju i vesele se nekom eventualnom dobitku koji je prava rijetkost. Proces liječenja traje minimalno tri godine, i nažalost nema jamstva da se neće vratiti, jer kao i brojne druge ovisnosti o alkoholu, cigaretama, drogama i u novije vrijeme mobitelima i video igricama, ova bolest je recidivna.
Splitski književnik Ante Dukiće je rekao „Nema samoubojica, njih su ubili drugi“?! U tom kontekstu i kao društvo moramo učiniti više na prevenciji od ovisnosti i motivaciji za zdrav i normalan psiho-somatski razvoj i život.