Hrvatska nacionalna povijest je trajno obilježena svibnjem 1945. godine. Na današnji dan se sjećamo početka stradanja hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata. Bleiburško polje u Austriji mjesto je s kojega su krenule kolone razoružanih vojnika i civila od kojih su mnogi na tom putu izgubili život. Ostala su sjećanja preživjelih i komemoracije.
I nakon raspada bivše Jugoslavije, nije bilo lako krenuti u istraživanja i prikupljanja svjedočanstava. To najbolje zna širokobriježanin Velimir Mabić koji je prikupljao sjećanja onih koji su se vratili s Bleibuškog puta. Najčešće su otvoreno pričali tek uz nazočnost svećenika.
Uz članove povjerenstva za istraživanje grobišta i ostale suradnike, pisao je Velimir i o stratištima ubijenih. Neki dijelovi poput zapadne Hercegovine su dobro istraženi za razliku od Mostara.
Bez obzira što govorimo o događajima prije 81 godine, Hrvati nažalost nemaju jasan stav o masovnim likvidacijama koje je Jugoslavenska armija provela u svibnju ’45. i nakon toga. Javnost je često podijeljena, a žrtve instrumentalizirane.
Da se s povijesne strane ne smije stati u istraživanju i pisanju govori i to da se baš ovih dana pronalaze nova grobišta koja kriju dio istine. Brojke su često različite u izvorima, od toga koliko je ljudi bilo u povlačenju prema Austriji do samog broja ubijenih.
Pogledajte prilog:
Vrisak.info
