U vremenu kada mnoga mjesta diljem Bosne i Hercegovine ostaju pusta, a mladi masovno odlaze, priča jednog Engleza koji se odlučio preseliti u napušteno selo Dobrigošće kod Jablanice djeluje gotovo nevjerojatno.
Dok domaći stanovnici traže bolji život u inozemstvu, stranci poput Dana Bronkhorsta pronalaze mir, ljepotu i smisao upravo u bh. brdima. Ovo je priča o čovjeku koji je ostavio London iza sebe i pronašao svoj dom podno planine Prenj, piše jablanicalive.com.
– Zapravo, prvi put prošao sam kroz BiH kao beba, kada su moji roditelji putovali između Dubrovnika i Splita. Ne sjećam se toga, naravno, ali poslije, 1990. godine, putovao sam vlakom iz Zagreba prema Splitu i tada sam prvi put svjesno vidio BiH – kroz Bihać i predivna sela oko Kulen Vakufa – prisjeća se Englez.
Prvi pravi susret s Jablanicom dogodio se 1995. godine, kada je kao volonter iz Ujedinjenog Kraljevstva dopremao humanitarnu pomoć u ratom razorenu BiH.
– Odmah sam se zaljubio u zemlju i njezine ljude. Počeo sam dolaziti redovito, a nakon rata odlučio sam ostati – kaže Dan.
Nakon godina rada u međunarodnim organizacijama, poput OESS-a i World Visiona, te misijama u Ukrajini i BiH, odlučio je usporiti tempo. Danas živi mirnim životom u Sarajevu, uživa u prirodi, planinarenju i ispijanju kave.
– Volim prirodu kakvu ima BiH. Često idem u planine, berem gljive, jednostavno uživam – kaže Dan.
Ali srce ga je vuklo dalje – prema Jablanici.
– Tražio sam mjesto za kuću godinama. I onda sam se sjetio Dobrigošća, sela koje sam posjetio nakon rata. Pogled s brda na jezero, na Jablanicu i planinu Prenj je nevjerojatan. To je ono što me privuklo. Za razliku od očekivanja mnogih, kupnja zemlje i izgradnja kuće prošli su bez problema. – Ljudi u Jablanici – arhitekti, Općina, Porezna uprava, elektrodistribucija – svi su bili iznimno ljubazni i profesionalni. Nismo naišli ni na jednu prepreku. Također, jako sam zadovoljan dizajnom kuće koji su uradile lokalne arhitektice iz Jablanice – Alma i Maja. Uradile su zaista odličan posao. Bile su vrlo profesionalne i spremne prilagoditi se našim željama te mislim da ne bismo dobili takvu uslugu od arhitekata u Sarajevu – priča Dan.
Danas sa svojom partnericom Lejlom, koju je upoznao u BiH, vikende i blagdane provodi u Dobrigošću, a planira se trajno preseliti kako se približava mirovini.
– Do prodavaonice u Jablanici je desetak minuta automobilom, nije nikakav problem. A mir i priroda koje ovdje imam neprocjenjivi su – kaže Dan za jablanicalive.com.
Na pitanje o razlikama između života u Engleskoj i BiH, odgovara: – U BiH ljudi rade kako bi živjeli, a ne žive kako bi radili. Ako želiš vidjeti prijatelja, nazoveš ga i nađeš se istoga dana.
U Londonu moraš planirati tjedan unaprijed. Ljudi su ovdje više povezani s obiteljima, što mi se jako sviđa.
Naravno, postoje i stvari koje mu nedostaju: – Ponekad mi nedostaje anonimnost velikog grada. U Londonu nitko ne zna tko si, nitko te ne promatra. I, naravno, nedostaje mi moja obitelj.
U Jablanici je već stekao prijatelje, kako stare tako i nove.
– Ljudi su ovdje jako ljubazni. U restoranima, u selu – svi su nas lijepo dočekali – kaže Dan.
Na pitanje bi li preporučio Jablanicu drugima, odgovara bez razmišljanja: – Naravno! Ima plaža na Čivelju, vožnja kanuom u Glogošnici, planinarenje, odlični restorani s janjetinom. Mostar je blizu. Jablanica je mirna, lijepa i puna toplih ljudi.
Ova priča nije samo o jednom Englezu koji je pronašao dom u BiH. Ona je podsjetnik da ono što mi često uzimamo zdravo za gotovo – prirodu, zajedništvo, sporiji ritam života – za nekoga drugog može biti ostvarenje sna.
Vrisak.info
