Djeca koju roditelji često opisuju kao dobru, mirnu i nezahtjevnu nerijetko odrastaju s uvjerenjem da ne bi trebala opterećivati druge svojim potrebama.
Iako se takvo ponašanje na prvi pogled može činiti kao znak zrelosti i samostalnosti, u odrasloj dobi može se odraziti na odnose s drugim ljudima, donošenje odluka i izražavanje vlastitih osjećaja.
Posebno se to može dogoditi u obiteljima u kojima su roditelji pod velikim stresom ili zaokupljeni drugim problemima.
Djeca koja ne traže mnogo pažnje mogu ostati neprimijećena u svojim emocionalnim potrebama te postupno naučiti da je bolje biti poslušan, prilagodljiv i uvijek raspoložen nego pokazati ljutnju, tugu ili nezadovoljstvo.
Kako piše YourTango, kod osoba koje su tijekom odrastanja bile poznate kao „dobra djeca“ može se pojaviti šest obrazaca ponašanja koji ih prate i u odrasloj dobi.
Šest obrazaca koji se mogu zadržati u odrasloj dobi
1. Izbjegavanje sukoba čak i kada su u pravu
Osobe koje su odmalena učile da moraju biti pristojne i poslušne mogu teško izražavati neslaganje. Čak i kada ih netko povrijedi, radije će prešutjeti svoje osjećaje nego riskirati svađu.
Pritom mogu vjerovati da će ljutnja ili otvoreno izražavanje nezadovoljstva ugroziti odnos s drugom osobom. Zbog toga pristaju na situacije koje im ne odgovaraju kako bi sačuvale mir. Međutim, dugotrajno potiskivanje osjećaja može dovesti do frustracije i nezadovoljstva.
2. Teško traženje pomoći od drugih
Samostalnost je poželjna osobina, ali problem nastaje kada osoba smatra da sve mora riješiti sama. Djeca koja su često dobivala pohvale jer nisu bila zahtjevna mogu razviti uvjerenje da traženjem pomoći opterećuju druge.
Takav način razmišljanja može se nastaviti i u odrasloj dobi, kada im je teško priznati da prolaze kroz zahtjevno razdoblje ili da im je potrebna podrška.
Umjesto da se oslone na druge, pokušavaju sve riješiti sami, zanemarujući činjenicu da je traženje pomoći normalan dio međuljudskih odnosa.
3. Stavljanje tuđih želja ispred vlastitih
Pretjerano ugađanje drugima još je jedan obrazac koji se može razviti tijekom odrastanja. Osobe naviknute na prilagođavanje tuđim očekivanjima ponekad s vremenom izgube osjećaj za vlastite želje i potrebe.
Kada ih netko pita što bi željele raditi ili kamo bi htjele otići, često odgovaraju da im je svejedno. Takav odgovor može djelovati kao znak fleksibilnosti, ali ponekad iza njega stoji nelagoda zbog izražavanja vlastitog mišljenja.
Ako se takvo ponašanje ponavlja, osoba može početi osjećati da nema dovoljno kontrole nad vlastitim životom jer se njezine odluke uglavnom prilagođavaju drugima.
4. Uvijek su podrška drugima, ali rijetko govore o sebi
Takve osobe često su poznate kao dobri slušatelji kojima se prijatelji obraćaju kada imaju probleme. Spremne su saslušati druge, pokazati razumijevanje i ponuditi pomoć.
Problem nastaje kada odnosi postanu jednostrani. Dok su uvijek na raspolaganju drugima, vlastite brige i osjećaje ostavljaju po strani jer smatraju da nemaju pravo opterećivati okolinu svojim problemima.
Zdravi odnosi, međutim, podrazumijevaju uzajamnu podršku i prostor u kojem obje strane mogu govoriti o svojim osjećajima i potrebama.
5. Stalni strah od razočaranja drugih
Osobe koje su tijekom odrastanja osjećale potrebu uvijek biti „dobre“ mogu postati posebno osjetljive na reakcije drugih ljudi.
Često analiziraju tuđe riječi, izraze lica i poruke, tražeći znakove da su nekoga naljutile ili razočarale. Ako im prijatelj ne odgovori na poruku, mogu pomisliti da su nešto pogrešno rekle ili učinile.
Takva zabrinutost može biti povezana sa strahom od odbacivanja i gubitka tuđeg odobravanja. Zbog toga neprestano procjenjuju jesu li drugi zadovoljni njima, čak i kada za takvu brigu nema stvarnog razloga.
6. Teško donošenje važnih životnih odluka
Kada osoba tijekom djetinjstva nauči da su tuđa očekivanja važnija od njezinih želja, to se može odraziti i na velike životne odluke.
Primjerice, može odabrati školu, fakultet ili zanimanje kako bi zadovoljila roditelje, a ne zato što je to doista zanima. Sličan obrazac može se pojaviti i u ljubavnim odnosima, prijateljstvima ili odlukama vezanima uz posao.
Takvim osobama često je teško razlikovati ono što zaista žele od onoga što smatraju da bi trebale željeti. Dugoročno se može pojaviti nezadovoljstvo jer su važne odluke donosile prema tuđim očekivanjima, a ne vlastitim potrebama.
Obrasci iz djetinjstva ne moraju trajati cijeli život
Važno je naglasiti da navedena ponašanja nisu pravilo i da neće svako dijete koje je bilo mirno i poslušno razviti takve obrasce u odrasloj dobi. Na osobnost utječu brojni čimbenici, među kojima su temperament, obiteljski odnosi i kasnija životna iskustva.
Ipak, prepoznavanje vlastitih navika može biti prvi korak prema promjeni. Učenje postavljanja granica, izražavanja potreba i prihvaćanja pomoći može pridonijeti kvalitetnijim odnosima i većem osobnom zadovoljstvu.
Biti dobra osoba ne znači uvijek biti na raspolaganju drugima, izbjegavati svaki sukob ili zanemarivati vlastite osjećaje. Sposobnost da jasno kažemo što želimo, što nam smeta i kada nam je potrebna pomoć također je važan dio emocionalne zrelosti.
Vrisak.info
