Nova studija profesora organizacijske psihologije Ethana Bernsteina, s Harvard Business School, otkrila je zamjetne razlike između pregrađenih i otvorenih ureda.
Nakon što su se zaposlenici uselili u nove “open space” urede, odnosno urede s mnogo otvorenog prostora, gdje svi rade s pogledom na druge, istraživači su zamijetili da su “razgovori” putem e-maila i chata znatno porasli, dok je njihova produktivnost oslabjela. Za većinu ljudi u otvorenom se prostoru smanjila interakcija licem u lice, i to za čak 72 posto.
Prije redizajna ureda zaposlenici su međusobno razgovarali gotovo 5,8 sati po osobi tijekom tri tjedna. U situaciji u kojoj su se našli poslije rušenja pregrada razgovarali su samo 1,7 sati po osobi. Kad se govori o e-mailovima, kolegama su slali 56 posto više mailova.
Povremena komunikacija
Vrlo važno je da se ovim istraživanjem otkriva i sama priroda komunikacije. Kad su prostorne granice nestale, zaposlenici nisu jednostavno počeli razgovarati s kolegama, nego su počeli više komunicirati on-line s određenim krugom ljudi, stoga je jedan od zaključaka istraživanja kako otvoreni ured može stvoriti mreže zaposlenika, što za posljedicu ima promjenu u načina rada cijelih timova.
Bernstein vjeruje kako i nova studija pojačava postojeći argument koji kaže da samo povremena komunikacija, a ne ona stalna i površna, olakšava rješavanje složenih problema. S druge strane, prostorne granice pomažu ljudima da osmisle svoje okruženje na neki ga način prilagođavajući sebi.
Ujedno rješava i pritiska – tko što gleda ili ne gleda, tko što kontrolira ili ne kontrolira te tko kome odgovara, a kome ne. Imajući na umu sve ove stvari jasno je da u prostranom, otvorenom prostoru može doći do preopterećenja poslom, ometanja kojemu su uzrok glasni kolege, čak i do donošenja lošijih odluka.
Možda je pomalo čudno što se nismo bolje prilagodili tome s obzirom na to da živimo u dobu u kojemu mnogi od nas otvoreno dijele velike dijelove privatnih života na društvenim medijima.
No sam Bernstein jednom je prilikom izjavio kako mnogi ljudi žele imati pratitelje na društvenim mrežama, ali to ne znači da bi isto tako željeli da ih netko prati u stopu kad su na radnome mjestu, odnosno u uredu.
Nestalo “Radim li najbolje?”
– Ljudi su bolji u rutinskim nego u kreativnim zadacima, osobito kad se osjećaju kao da su na pozornici. Dio našeg uma preokupiran je društvenim pritiscima kad znamo da nas svi mogu vidjeti i imaju mogućnost na licu mjesta procijeniti naš konačni rezultat. Zbog toga se smanjuje naš stupanj kreativnog rješavanja problema – kaže prof. Bernstein te dodaje da ćemo se u takvim trenucima više pitati: “Izgledam li zauzeto, kao da nešto radim?”, a ne: “Radim li najbolje što mogu?”.
Ulizivanje šefu može pomoći u karijeri, no i izmoriti vas te rasrditi
Istraživanje koje je okupilo 75 radnika jedne tvrtke pokazalo je kakav utjecaj ima ulizivanje šefu. Radnicima su dali zadatak da se ili ulizuju šefu komplimentima i uslugama ili da sami sebe promoviraju isticanjem svojeg rada i postignuća. Rezultati su pokazali kako su oni koji stalno glumataju pred šefom na kraju dana izmoreni i imaju manje samokontrole, što može dovesti do lošeg ophođenja prema kolegama, preskakanja poslovnih sastanaka i slično.
Naporan rad, težnja k boljem i kvalitetan tim važni za uspjeh
John Hall, CEO i suosnivač Influence & Co., u svojem se poslu susreo s mnogim ljudima i ustanovio kako svi oni posjeduju osobine koje ih čine uspješnima. Osim napornog rada, oni su si posložili prioritete u životu i po tome definirali što za njih same znači uspjeh. Ne srame se svojih pogrešaka, nego stalno traže načine kako biti još bolji u onom što rade. Osim toga, okružuju se kvalitetnim ljudima koji im pomažu ostvariti svoje ciljeve.
24sata.hr
