Preminuo je Darko Buzov, sin Tome Buzova, čovjeka koji nije mogao šutjeti. Sin jedinac preminuo je jučer, na dan na koji je prije 32 godine njegov otac posljednji put viđen na željezničkom kolodvoru u Baru.
I to 27. veljače, na isti dan kada je mučki ubijen i njegov otac 1993.’, objavljeno je danas na Facebook profilu emisije Provjereno.
Darko Buzov, sin Tome Buzova, čovjeka koji je žrtvovao svoj život pokušavajući spasiti civile 1993. godine, netom prije smrti prvi je put javno progovorio pred kamerama.
O njegovom ocu snimljen je kratkometražni igrani film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ redatelja Nebojše Slijepčevića, koji je nominiran za nagradu Oscar. Ovo postignuće naročito je značajno jer Hrvatska prvi puta od neovisnosti ima svog kandidata za tu najprestižniju svjetsku filmsku nagradu.
Radnja se događa 1993. u mjestu Štrpci, Bosna i Hercegovina. Putnički vlak na liniji Beograd – Bar zaustavljaju srpske paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti, Hrvatu Tomi Buzovu.
Trojica vojnika u maskirnim uniformama, sa šajkačama i šubarama, išli su od kupea do kupea i tražili osobne dokumente svih putnika. Tomo Buzov im je dao svoje dokumente koje su mu, kad su vidjeli njegovo ime i prezime, vratili. Jer izvodili su građane islamske vjeroispovijesti, među njima i 17-godišnjeg mladića koji nije imao dokumente.
‘I moj otac je njemu rekao da sjedne, moj otac je ustao umjesto njega. I tako je umjesto njega izašao van. I mi smo tek poslije tri, četiri godine od jednog čovjeka iz Višegrada dobili informaciju da je moj otac ubijen u stanici Šrpce’, ispričao je Darko pred kamerama.
Vrisak.info
