Roditelji se svakodnevno suočavaju s izazovima u odgoju djece. U trenucima stresa i frustracije, često nesvjesno koriste fraze koje su sami slušali dok su odrastali. No, neke od tih rečenica mogu imati negativan učinak na dječje emocionalno zdravlje i ostaviti dugoročne posljedice.
Iako ih roditelji ne koriste s lošom namjerom, takve fraze mogu zbuniti dijete, natjerati ga da sumnja u vlastite osjećaje i otežati mu izražavanje emocija, prenosi Index.
Ovo su neke od najčešćih fraza koje roditelji, a posebno očevi, koriste, a koje zapravo mogu djelovati kao oblik emocionalne manipulacije ili umanjivanja djetetovih osjećaja.
1. “Dobro si. Prestani plakati.”
Djeca ne plaču bez razloga. Kada su uzrujana ili u fizičkoj boli, njihova reakcija je način izražavanja emocija. Reći djetetu da je “dobro” kada se ono ne osjeća tako može dovesti do potiskivanja emocija i osjećaja da njegove reakcije nisu važne. Stručnjaci preporučuju da umjesto toga roditelji kažu: “Vidim da si uzrujan/a, u redu je osjećati se tako” ili “Slušam te, možeš mi reći što nije u redu.”
2. “Ne možeš biti sit/a, još ti je pun tanjur.”
Mnogi su odrasli odrastali uz pravilo da moraju “počistiti tanjur”, ali prisiljavanje djece da jedu kada više nisu gladna može negativno utjecati na njihovu sposobnost prepoznavanja signala gladi i sitosti. Pedijatri upozoravaju da takva praksa može dovesti do prejedanja i nezdravih prehrambenih navika u budućnosti. Bolja alternativa je pitati dijete želi li kasnije pojesti ostatak obroka ili mu ponuditi zdrav izbor hrane tijekom dana.
3. “Ne može ti biti hladno, vani je vruće.”
Roditelji često pretpostavljaju da, ako je njima toplo, i njihova djeca moraju osjećati isto. No, svatko drugačije doživljava temperaturu, a djeca još razvijaju sposobnost regulacije tjelesne topline. Umjesto da djetetu govore kako bi se trebalo osjećati, roditelji mogu reći: “Ako ti je hladno, obuci nešto toplije.”
4. “Toliko si me iznervirao/la!”
Djeca mogu biti zahtjevna i izazovna, ali reći im da su oni razlog roditeljske frustracije može ih natjerati da osjećaju odgovornost za tuđe emocije. Umjesto toga, bolje je reći: “Trebam trenutak da se smirim, nije tvoja krivnja što se osjećam ovako.” Tako dijete uči da su emocije individualna odgovornost.
5. “Nije se tako dogodilo, krivo se sjećaš.”
Kad dijete iznese svoje sjećanje na neki događaj, roditelji ponekad instinktivno kažu da to nije istina. No, time se zapravo umanjuje djetetovo iskustvo i može se stvoriti nesigurnost u vlastite misli i osjećaje. Bolje je reći: “Možda se toga sjećamo drugačije, ali želim čuti tvoju verziju.”
6. “Trebao/la bi već znati bolje.”
Svako dijete razvija se svojim tempom. Ova fraza sugerira da dijete kasni u razvoju ili da je nesposobno, što može narušiti njegovo samopouzdanje. Roditelji bi umjesto toga trebali objasniti djetetu što očekuju od njega i pomoći mu da nauči nove vještine bez osjećaja srama.
7. “Prekini s tim strahovima, nemaš se čega bojati.”
Djeca imaju svoje strahove, bez obzira na to jesu li opravdani ili ne. Možda ih plaši mrak, psi ili visina zbog nekog lošeg iskustva. Reći djetetu da prestane biti uplašeno neće mu pomoći da se osjeća sigurnije. Umjesto toga, roditelji mogu reći: “Razumijem da te ovo plaši, kako ti mogu pomoći da se osjećaš sigurnije?”
8. “Budi zahvalan/a, nekoj djeci je gore.”
Uspoređivanje djetetovih problema s većim problemima drugih ljudi ne čini njegovu bol manje stvarnom. Ako je dijete tužno ili ljuto, ono treba razumijevanje, a ne osjećaj krivnje jer mu “nije dovoljno loše”. Roditelji mogu umjesto toga reći: “Vidim da ti je teško. Reci mi kako se osjećaš i što ti mogu učiniti da ti pomognem.”
9. “To nije boljelo.”
Kada dijete padne ili se udari, roditelji ponekad instinktivno kažu: “To nije ništa, prestani plakati.” No, bol je subjektivan osjećaj i ono što se odraslima čini kao mala ogrebotina djetetu može biti vrlo bolno. Umjesto negiranja djetetove boli, roditelji mogu pokazati suosjećanje i pitati: “Jesi li dobro? Želiš li da ti pomognem?”
10. “Uvijek izmišljaš priče.”
Ako dijete ispriča priču koja se razlikuje od roditeljske percepcije, to ne znači da laže. Možda jednostavno pamti stvari drugačije. Roditelji mogu reći: “Možda se ne sjećam toga na isti način, ali volio bih čuti tvoje viđenje.” Tako dijete ne osjeća da su njegova iskustva zanemarena.
Vrisak.info
