Nakon što je prošao famozni dan D, 13. listopada, kojeg su HDZ-ovci valjda proveli pod dekicom, uz spuštene rolete, kao najavljeni smak svijeta, i nakon što su se slegli prvi dojmovi, čini se kako je sva politička fama oko prosvjeda u Vukovaru bila puki proizvod paranoje HDZ-ovih čelnika.
Piše: Nino Raspudić, Večernji list
Tjednima je javnost bombardirana teorijama zavjere – tko stoji iza prosvjeda u Vukovaru? Čiji je igrač Penava? Stoje li iza prosvjeda frakcije u HDZ-u ili neka nova desna opcija u nastajanju? Kao i toliko puta do sada čini se da je istina puno jednostavnija i da je objašnjenje najbanalnije.
Nije bilo nikakve pozadine, prosvjed je nastao odozdo, kao vapaj iz Vukovara, a onaj tko je imao volje saslušati svjedočanstva žrtava i konkretne primjedbe na neprocesuiranje ratnih zločinaca, mogao je shvatiti kako se osjeća gradonačelnik Penava čija je to svakodnevica. No nakon ovakve harange protiv prosvjeda koja je kulminirala Plenkovićevom prijetnjom sankcijama HDZ-ovcima koji odu na njega, on će itekako imati političke posljedice, između ostalog jer se, unatoč prijetnjama i pritiscima, okupilo jako puno “čekača tramvaja”, a još više ih je odgledalo skup na malim ekranima i bilo potreseno onim što se na njemu moglo čuti.
Sada, kada se nakon održanog prosvjeda podvuče crta i uzme u obzir sve što je na njemu kazano, nije jasno zašto je HDZ-ovcima bilo zabranjeno tamo biti? I ne samo to, sad se postavlja i pitanje zašto u Vukovar nije došao nitko od zastupnika SDP-a? Što protiv onoga tamo rečenog imaju druge oporbene stranke ili drugi članovi vladajuće koalicije? Ima li ikakvog razloga da svjedočanstva žrtava koje nisu dobile satisfakciju kažnjavanja zločinaca i konkretne primjedbe na rad DORH-a i ostalih institucija po tom pitanju ne čuje i Bandić, Glavaš, Saucha, Mrak Taritaš ili Radin? Svi su bili pozvani, zašto su se odazvali samo neki? Zašto, inače vrlo mobilna, Predsjednica nije bila u Vukovaru?
Vukovarski prosvjed je djelovao kao snijeg iz poslovice, koji ne pada zato da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka trag ostavi, u ovom slučaju da se na sceni koja je dugo profitirala od simboličkog kapitala Domovinskog rata razluči žito od kukolja. Tako je i predsjednik HVIDRA-e Đakić konačno jasno i razgovijetno istjeran na čistac. Je li ga sada sram jer nije otišao u Vukovar?
Uzevši u obzir političku štetu koju su HDZ-ovci sebi nanijeli opstruirajući taj skup, logično se postavlja novo pitanje. Ne više “tko stoji iza prosvjeda?”, već “tko stoji iza protivljenju prosvjedu?”. Koje mračne sile? Čiji interesi? Je li to pritisak izvana, isti onaj koji ih tjera u zagrljaj s Vučićem, u smislu – ne talasajte, Srbiju treba privući na ovu stranu po svaku cijenu, pa i ovakvu Vučićevu. Jesu li to mračne sile KOS-a, koje dio hrvatskog establišmenta drže u šaci beogradskim arhivima iz vremena prije 1990. u kojima su dokumentirane aktivnosti nekih naših vrlih protagonista ili njihovih roditelja, a jasno je da istraga Ovčare vodi prema vrhu KOS-a? Ili je možda razlog HDZ-ovog žučnog protivljenja tom simboličnom dizanju glasa žrtava koje još čekaju pravdu to da se ne uzruja dragog manjinskog partnera, jer svaka ruka u krhkoj većini im je važna?
Koji politički genijalac moraš biti da se u Hrvatskoj sam pozicioniraš na suprotnu stranu od one koja se čula u Vukovaru, a pretendiraš na glasove ljudi kojima je Domovinski rat nešto više od “nekih sukoba” od prije dvadeset sedam godina?
Čudi da Plenković Macronu prekjučer nije kukao i oko neprocesuiranja ratnih zločina u Vukovaru. Kao veliki hrvatski državnički čin prezentirano nam je to što je francuskom predsjedniku rekao poneku riječ o izbornoj nepravdi u BiH, kao da sve velike zapadne sile nemaju agente u BiH i kao da ne znaju jako dobro što se tamo događa. Nije potrebno više apelirati, objašnjavati, jadikovati naokolo već djelovati. Video – Prosvjed u Vukovaru Hrvatska vlast treba jasno reći da neće primati Komšića u funkciji člana Predsjedništva niti surađivati s njim te da će blokirati pristupni put BiH Europskoj uniji sve dok se ne promijeni izborni zakon kako bi u skladu s Ustavom BiH zajamčio da jedan narod neće drugome odbirati i nametati političke predstavnike. Tek će se tada po tom pitanju počešati i Francuska i druge europske sile u BiH. No to se ne događa. Tko stoji iza toga da hrvatski čelnici ne djeluju u skladu s Ustavom i ne štite prava Hrvata u susjednoj državi iako imaju mehanizme za to?
Osim što se HDZ svakim novim potezom sve dublje pokopava, tom ukopu se pridružuje i ljevica koja se sve otvorenije drži za Plenkovićev skut. Urnebesno je pratiti kako se istaknuta lijeva pera po pitanju stopiranja referenduma dive ne samo Plenkoviću već i Lovri Kuščeviću, novoj ikoni ljevice, barem ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama. Čega se ljevica toliko boji da je spremna tako čvrsto stati uz Kuščevića? Ispada da se boje naroda i njegove volje koja bi se konačno mogla politički artikulirati mimo HDZ-ovog poklopca koji je sklopljen već 1990. HDZ im je posljednji osigurač da se neće promijeniti ništa. Tko je sljedeći idol ljevice nakon prebrojača Lovre? Trebamo li očekivati hvalospjeve Pupovčevih Novosti Branimiru Glavašu, koji se također iskazao? Poljupce Vesne Teršelič Đakiću i pravovjernom vodstvu HVIDRA-e? HDZ je kao napet treger kojeg je Plenković nategnuo maksimalno ulijevo. Umjesto da se, ako žele ostati na političkom životu, panično distanciraju od njega, na ljevici mu plješću nesvjesni da će im Plenković, kojeg vide kao branu “katotalibanima” i “Rvatinama”, progutati koban dio biračkog tijela, a rupu na desnici koju je ostavio će popuniti drugi.
U takvoj konstelaciji, SDP, čiji zastupnici zadnjih dana u medijima djeluju kao Plenkovićeva pomoćna radna snaga, za što je dovoljno vidjeti kako Bauk ministrira Kuščeviću u Otvorenom, uskoro bi se mogao naći u situaciji u kojoj je ljevica u Poljskoj ili Mađarskoj. Iluzorno je od Bernardića očekivati neki kreativan potez, kakav bi bio da se pojavio u Vukovaru i saslušao Penavu i svjedočanstva žrtava, ili da je podržao referendum o promjeni izbornog zakona. Možda je tako i bolje. Partijski dvosjed vesla složno no čini se kako ne primjećuju da se struja sve više okreće protiv njih.