U suvremenom političkom diskursu, naročito u Bosni i Hercegovini, ali i puno ozbilnijim društvima poput onog američkog, svjedoci smo sve veće prevalencije niskih strasti koje dominiraju političkom arenom. Umjesto konstruktivnog dijaloga i promišljanja o ključnim pitanjima koja muče društvo, politički akteri često pribjegavaju taktikama koje oslikavaju osobne sukobe, a ne političke ideje.
Piše: Tomislav Soldo/Vrisak.info
Ova pojava nije samo zabrinjavajuća, već i simptomatska za stanje političke kulture koja je sve više udaljena od visoko postavljenih ideala.
Kada govorimo o uspostavi narativa, ne možemo ignorirati način na koji se pojedinačne političke bitke odvijaju. Umjesto da se fokusiraju na razvoj politika koje će unaprijediti život građana, političari se sve više oslanjaju na strategije diskreditacije svojih protivnika. Ovakve taktike često uključuju otkrivanje osobnih „prljavština“ ili insinuacije o prošlim političkim vezama, koje su daleko od relevantnosti za stvarne izazove s kojima se društvo suočava. To je kao da se umjesto sučeljavanja ideja, što bi trebalo biti srž politike, stvaraju predstave koje služe samo za stvaranje senzacija.
Ove niske strasti, kada se jednom uspostave kao norma, neizbježno dovode do erozije povjerenja među građanima. Kada su glavni akteri na političkoj sceni više usredotočeni na rušenje jedni drugih nego na rješavanje problema kao što su ekonomska stagnacija, obrazovanje ili zdravstvena skrb, građani se osjećaju isključeno iz procesa donošenja odluka. Takav pristup stvara podjele unutar društva i odvraća pažnju od pitanja koja su od suštinskog značaja za opće dobro.
Mediji, umjesto da služe kao čuvari istine i pružaju objektivno informiranje, često se upuštaju u ovu igru niskih strasti. Ovakvo ponašanje dodatno perpetuira negativne narative, dok istinske rasprave o politikama ostaju neispunjene.
Društvene mreže su, s druge strane, olakšale širenje ovakvih niskih strasti. Političke figure i njihovi simpatizeri koriste ove platforme za širenje uvreda, lažnih informacija i podjela, umjesto za konstruktivne razgovore. Ovaj oblik komunikacije doprinosi stvaranju “echo chambers”, gdje se glasovi protivnika guše, a prgave ideje i stavovi dobivaju na značaju.
U ovoj atmosferi, visoka politika se gubi. Ideali poput odgovornosti, transparentnosti i javnog dobra postaju tek mrtvo slovo na papiru.
Da bismo se vratili ka visokom standardu politike, potrebno je preispitati prioritete. Ljudi, mediji i politički akteri trebaju se zajedno boriti protiv uspostave ovakvog narativa. Potrebno je promicati kulturu dijaloga, gdje su rasprave o idejama, politikama i rješenjima na prvom mjestu. Samo tako može se osigurati da politika ponovo postane alat za postizanje društvenog dobra, a ne sredstvo za osobne obračune.
Niske strasti ne bi trebale biti nova norma u politici. Njihovo prevladavanje ne samo da ometa razvoj zajednice, već i ostavlja trajne posljedice na političku kulturu.
Pogledajmo i primjer iz svjetske sile poput Sjedinjenih Američkih Država. Kontroverze oko posljednjih predsjedničkih izbora, optužbe za krađu i teorije zavjere duboko su podijelile američko društvo. Ovo je još jedan dokaz kako se i u najstarijim demokracijama niske strasti mogu ukorijeniti, potkopavajući povjerenje u izborne procese i institucije.
Postavlja se jedno jednostavno pitanje: Hoće li i ove izbore u SAD niske strasti biti kao i u BiH?
Vrisak.info
