Širokobriješki pedijatar dr. Damir Sesar mnogobrojnim je roditeljima omiljeni doktor za njihovu djecu. O zanimljivim temama dr. Sesar govori za naš portal.
Doktore, hvala Vam prije svega na izdvojenom vremenu za razgovor za portal Vrisak.info.
Za početak, kako ste se odlučili za Vaš poziv?
Moj pokojni ujak dr. Stanko Mikulić bio je izvrstan liječnik , specijalist dermatovenerolog a uz to je bio izvrstan čovjek.
Još kao dječak, dolazeći u kuću djeda i bake zapažao sam kako ujaka traže ljudi za pomoć u vezi kožnih bolesti iz svih dijelova Hercegovine pa i šire. Taj njegov topli pristup prema ljudima u potrebi, želja da bolesnom pomogne, njegova stalna “glad” za znanjem je u meni pobudila želju za ovim pozivom.
Kako biste opisali svoje iskustvo u pedijatriji, posebno u dijagnostici i liječenju zaraznih bolesti kod djece?
U svom poslu nastojim izgraditi s roditeljima međusobni odnos partnerstva i povjerenja , jer za uspjeh u liječenju djeteta je neophodna dobra suradnja s roditeljima. Svakom djetetu nastojim pristupiti individualno jer svaki mali pacijent je jedna nova posebna situacija u cijeloj obitelji, jedna ili više neprospavanih noći za roditelje. Za dijagnozu bolesti kod djeteta najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu od roditelja i uraditi dobar klinički pregled djeteta. Kaže se da dobra anamneza i klinički pregled čine 90% dijagnoze. Većina zaraznih bolesti u pedijatriji su virusne bolesti koje se mogu uspješno simptomatski liječiti kod kuće. U ambulantnom radu svakog pedijatra je od krucijalne važnosti da prepozna bakterijsku infekciju a napose tešku infekciju koja zahtjeva bolničko liječenje što ponekada stvarno nije lako jer se klinička slika tijekom pregleda u ambulanti nije dovoljno razvila da se može prepoznati. Zato uvijek naglašavam roditeljima da ako primjetne na djetetu pogoršanje općeg stanja da se ponovno jave na pregled na reevaluaciju stanja djeteta
Teško je reći općenito, ali kada je vrijeme za odvesti dijete doktoru, a kad je dovoljno brinuti se o njemu kod kuće?
Općenito mogu reći ako je dijete dobrog općeg stanja, zaigrano, uobičajeno jede i pije, ako se povišena temperatura može snižavati, dijete može biti doma 2-3 dana uz simptomatske mjere. U slučaju lošeg općeg stanja, jako visoke temperature koja se teško snižava, tresavice, neobičnog osipa po koži, intenzivne glavobolje i povraćanja odmah je potrebno javiti se liječniku.
Koje su najčešće zarazne bolesti koje susrećete u praksi?
Ovisno u godišnjem dobu. Zimi su to uglavnom virusne respiratorne infekcije, a rjeđe bakterijske etiologije. U ljetnim mjesecima najčešće su crijevne infekcije također većinom uzrokovane virusima a rjeđe bakterijama.
Kako održavate aktualno znanje o novim trendovima i strategijama liječenja u području pedijatrije?
Redovito pratim svu stručnu pedijatrijsku literaturu, aktivno sudjelujem na znanstvenim i stručnim edukacijama i kongresima u zemlji i inozemstvu. Često imam priliku i kao pozvani predavač prenositi svoja znanja i iskustva kolegama, te se bavim i znanstvenim radom.
Nažalost, danas se sve više postavlja pitanje o cijepljenju. Po Vama, o čemu treba da razmisli svaki roditelj, prije nego se odluči cijepiti dijete, ili eventualno razmišlja o tome da ga ne cijepi?
Prije svega moram naglasiti da je roditeljstvo u ovo moderno digitalno vrijeme vrlo izazovno kako za roditelje tako i za nas zdravstvene djelatnike koji skrbimo o zdravlju djece. Zadnjih 10-ak godina s jačanjem antivakcinalnog pokreta i pandemijom koronavirusa stvorio se odnos nepovjerenja prema svim cjepivima. Nepovjerenje je pristupno i prema cjepivima pomoću kojih su u zadnjih 60 godina iskorijenjene neke vrlo ozbiljne zarazne bolesti koje ostavljaju trajne posljedice na zdravlje djece kao što su tetanus, dječja paraliza, difterija. S obzirom na pad procijepljenosti djece ove godine imamo značajan broj oboljele djece od velikog kašlja a u Tuzlanskoj županiji uz veliki kašalj i ospice. Roditeljima bih savjetovao da ipak ključnu ulogu u odluci o cijepljenju djeteta donesu u razgovoru sa svojim liječnikom u kojeg imaju povjerenje i kojem su povjerili brigu o zdravlju svog djeteta. Liječnik će im dati informacije o cjepivu, bolestima protiv kojih se cijepe djeca, koje su dugoročne posljedice preboljelih bolesti a koje su se mogle cijepljenjem spriječiti te moguće nuspojave i komplikacije cijepljenja
Vjerojatno ste se susretali s roditeljima koji sumnjaju, koji imaju neke druge informacije, koji su “napravili svoje istraživanje”… Koje su ključne stvari koje ste njima govorili i nakon kojih su promijenili mišljenje?
Uloga liječnika je da roditeljima djeteta o kojem vodi zdravstvenu skrb ponudi isključivo informacije o cijepljenju koje se temelje na medicini zasnovanoj na dokazima a medicina zasnovana na dokazima je medicina koja koristi informacije iz najrelevantnijih kliničkih istraživanja. Trenutno zapažam da su roditelji, koji su po zanimanju liječnici, najsavjesniji po pitanju cijepljenja svoje djece.
Aktualna je priča i oko hripavca. Kako prepoznajete simptome hripavca kod djece? Koje dijagnostičke mjere obično poduzimate?
Hripavac u starije djece je relativno lako prepoznati po upornom, nadražajnom kašlju u napadajima tijekom izdaha a koji završava specifičnim zvukom hripanja u udahu. U novorođenčadi i dojenčadi hripavac je teže prepoznati. Simptomi kod njih se mogu manifestirati s kašljem ili bez kašlja ali i s gušenjem, prestankom disanja, cijanozom kože i usporenim radom srca.
Za dijagnozu hripavca najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu od roditelja, uraditi klinički pregled djeteta te osnovne laboratorijske nalaze. Kod neke djece kod kojih postoji sumnja na upalu pluća potrebno je uraditi i rentgenološku obradu. Za potvrdu hripavca se koristi PCR test na hripavac koji je moguće uraditi u SKB Mostar.
Vrisak.info
