Četvero hodočasnika iz župe sv. Franje Asiškog Zovik kod Brčkog krenuli su na dvanaestodnevno hodočašće dugo 360 kilometara u Međugorje pješice.
U subotu su stigli na Breške gdje ih je dočekao župnik fra Marko Antić.
Na svetoj misi zajednički su zahvalili za ovaj milosni pothvat. Za Hrvatski glasnik su rekli da na ovom putu stalno mole krunicu, razgovaraju i sretni su što drugu godinu za redom uspijevaju realizirati ovaj put i nadaju se da će i druge potaknuti da im se pridruže.
Hodočasnik Piljo Zečević kaže nam da i po nekoliko puta godišnje organizira hodočašće u Međugorje iz Austrije, ali da su ideju o odlasku u ovo sveto mjesto pješice, on i njegova supruga Božica rado prihvatili.
”Ja sam oduvijek maštao da idem biciklom iz Austrije gdje živimo, u Međugorje. Međutim, u međuvremenu se pojavila jedna gospođa u Zoviku koja je htjela da ide pješice iz Zovika. Onda sam ja to odmah prihvatio. Tako da smo prošle godine uspjeli doći do Međugorja pješice”, kaže za Hrvatski glasnik Piljo Zečević.
Kaže da put jeste fizički jako zahtjevan, ali ih nosi duhovna snaga.
Zaustavljamo se gdje god se umorimo, gdje god nam je vruće, gdje god imamo hladne vode i gdje god nas pozovu na kavu, kaže nam Zečević.
U nedjelju će sudjelovati na svetoj misi u Živinicama gdje će ih također dočekati župnik Marcel Tunjić.
Kada stignu u Međugorje, to je onda poseban i neopisiv osjećaj.
”Ovo je skroz posebno hodočašće. Posebna je milost jer imamo više vremena i da uđemo sami u sebe, da razmišljamo, da se molimo, da natopimo ovaj cijeli naš hodočastnički put molitvom i jednostavno to je potpuno drugačije hodočašće, ističe hodočasnik Piljo i napominje da posebno u Međugorje nose zahvale za sve milosti.”
Nosimo zahvale, ali nosimo i sve tegobe iz cijele župe Zovik. Naša nakana su svi vjernici u župi Zovik, molimo za duhovna zvanja, za grijehe počinjene u župi Zovik od naših predaka, za opstanak našeg naroda u cijelom Brčko distriktu.
Prvi put u Međugorje odlazi Štefan Marić:
”Imam čast, dugotrajnu želju da hodočastim u Međugorje. Do sada, nažalost, nije bilo mogućnosti i prilike, bio sam uvijek spriječen nekakvim razlozima, možda opravdanim ili ne, o tom neću. Ali, evo, imam čast da, zahvaljujući mom prijatelju i gospodinu Pilji, da moje prvo hodočašće u Međugorje bude i to kao pješak.”
”Znači, do sada sam obišao malte ne dosta hodočasničkih mjesta avionom, autobusom, čak i Izrael i sve, a samo Međugorje, kako kažu, doslovno pod nosom mi i ja još tamo nisam bio. Onda sam rekao, prvo moje hodočašće u Međugorje bit će pješice i uvjereni budite da je to u meni od vrlo, vrlo krucijalne važnosti i vrijednosti”, kaže za Hrvatski glasnik Štefan Marić iz Gornjeg Zovika.
Ističe da odlazi s velikim emocijama i da često na ovom putu zaplače. A njegove nakane su mir među ljudima.
”U prvoj liniji mir, mir, mir i samo mir, ne samo meni u duši. To ću ja dobiti kad dođem našoj Majci u zagrljaj prvi puta. Ali posebno molim za mir u svijetu, s obzirom u kojem i kakvom izopačenom svijetu živimo.”
Zanimljivo kako se Štefan Marić i moli da se ljudi počnu vraćati na svoju rodnu grudu:
”Meni jednom reče jedan svećenik, fra Velimir Bavrka, on je iz Viteza, reče mi, zapamti Štefane da će za koju godinu biti privilegija u Bosni živjeti. Ja sam uvjeren da će to tako biti i moja odluka, radim na planu da kroz koju godinu, ako mi Bog pomogne, vratim se u Bosnu i živim.”
Hodočasnica Božica Zečević kaže da joj ovaj dvanaestodnevni molitveni hod do Međugorja ni najmanje ne pada teško:
”Ja se osjećam kao ptica, ja se toliko radujem da je to za mene kao da lebdim. Nešto posebno. Znači, za mene je Međugorje mir, mir i mir, znači to je takav blagoslov kad uđemo. Svima nam je potreban mir, najpotrebniji rekla bih. Mir u cijelom svijetu, mir u srcima ljudi. Mi smo danas izmolili pet krunica i vjerujem da će naše molitve biti uslišane jer dolaze iz srca.”
Ružica Dilberović s posebnim emocijama hodočasti pješice u Međugorje već drugu godinu:
”Krenula sam sasvim slučajno, željela sam proći Bosnom. Ali kada kreneš osjećaš to malo dublje, osjetiš da to nije samo običan hod nego jedan poseban osjećaj. Ići ću do kada god mognem, a voljela bih obići i druga svetišta.”
U razgovoru s ovim dragim i jednostavnim ljudima saznajemo da oni već više od deset godina organiziraju i hodočašća iz Austrije u Međugorje, da su se od nedavno povezali s Hrvatima iz Njemačke i Švicarske te da na tom duhovnom putu ih prate i njihovi duhovni pastiri pater Mato Anić i vlč. Anto Stjepanović.
Ove godine su razgovarali i sa apostolskim vizitatorom Aldom Cavalliem o svemu što čine u svojim malim molitvenim zajednicama i koliko im svima znači Međugorje. Sve ono što rade vidljivo je na njihovoj web stranici hodocascehrvata.com
Hodočasnici iz Zovika nakon Brežaka i Tuzle, svaki dan će sudjelovati na svetim misama u župama kroz koje budu prolazili, Živinicama, u Olovu, Kiseljaku i drugim mjestima. Ukoliko im se netko želi pridružiti, to svakako može učiniti. Oni smatraju da treba što više ovakvih hodočašća u Međugorje biti te da ljudi trebaju biti ujedinjeni u molitvi.
Zato žele da njihovo hodočašće raste još više.
”Cilj nam je u skorijoj budućnosti napraviti jednu Camino rutu, kako bismo povezali našu župu sa crkvom Svetog Jakova u Međugorju. Znači da naša župa bude povezana sa Kraljicom mira. To bi bila jedna ucrtana Camino trasa kojom bi hodočastili svi oni koji žele pješice u molitvi i požrtvovnosti doći do naše Majke, Kraljice mira”, rekao je na kraju razgovora Piljo Zečević.
Sretni su, jer svaki pređeni korak za njih je nova duhovna snaga, istinski put vjere, ufanja i ljubavi.
Vrisak.info
