Povodom obljetnice zaustavljanja tenkovske kolone JNA u mjestu Polog, između Mostara i Širokog Brijega, koja se obilježava svake godine 7. svibnja, Vrisak.info 2020. godine je objavio razgovor s akademskim slikarom Anđelkom Mikulićem, tadašnjim načelnikom Općine Široki Brijeg. Na 33. obljetnicu ovog povijesnog događanja pravo je vrijeme za podsjetnik na najvažnije dijelove ovog razgovora.
”Ljudi, a pogotovo političari, koriste se stereotipima da je povijest učiteljica života. To je jedan od stereotipa, a povijest se posebno na našim prostorima interpretira na jedan način kojeg bih ja nazvao primijenjena povijest. Ono što određenima iz povijesti treba, prilagode ju svojim potrebama i tako pišu da je ona ta prava povijest. Međutim kao i sve drugo, pogotovo u znanosti, treba preispitivati zbilju u kojoj se određeni događaj dogodio, a ako je događaj posebno važan u kojem su se događale neke promjene, onda bi taj događaj trebalo opisati kakav je on bio sa svim njegovim razlozima i uzrocima.
Ako se govori o događaju koji se zbio ’91. godine na Pologu, to eto nazovimo ‘zaustavljanjem tenkova’ dogodio se ne zato što smo mi to htjeli, nego zato što smo morali to napraviti. O okolnostima zašto je došlo do jednog takvog događaja, trebalo bi ispričati jednu široku priču kraja Jugoslavije i razloge zašto je ta Jugoslavija ispala nemoguća. Događali su se izbori i neka demokratska strujanja koja su se na ovim prostorima prvi put dogodila. Osnovane su određene stranke koje su tih godina bile na izborima. Uglavnom su na izborima bili mlađi kandidati koji su bili u zanosu slobodarskih ideja pa tako su u tim idejama nosili bolji život i slobodniji život nego što je bio u Jugoslaviji. Osiromašeni i gospodarski, i u svakom smislu, očekivali su i obećavali bolji život u svim životnim poljima. Međutim iz tadašnje ideje srpske akademije i srpskih političara, mogla se razvidno pročitat neka srpska težnja da Jugoslaviju uzmu kao svoju državu, tako što bi na neki način okupirali sve druge narode koji su živjeli na ovim prostorima. No ljudi su mislili drugačije, mislili su samo o boljem životu, a ne o nekim osvajačkim namjerama. Tada se prijetilo jakom i silnom vojskom, kako će ta vojska držati pokornost svih naroda ovih prostora“, rekao je u Mikulić.
Prisjetio se kako je sve počelo tog dana u svibnju 1991.
„Tog dana, zaustavljanja tenkova, imali smo zakazanu sjednicu u 10 sati, na kojoj nije bilo programa koji je spominjao ikakve tenkove, nismo ih očekivali. Uoči te sjednice zaprimili smo poziv od gospođe iz Mostara koja nam je rekla da se kolona tenkova sa vojnom i logističkom pratnjom zaputila prema Širokom Brijegu. Mi nismo imali kada ni razmišljati što i kako, već samo izaći i pokušati ih zaustaviti.
Točan opis razvoja tih događaja bih preporučio da se pogleda film ‘Tri dana’ u kojemu je opisan protok sva tri dana. Sada da ja govorim gdje sam ja i što sam ja nema smisla, jer u ta tri dana se dogodilo mnogo toga. Naravno da sam i ja došao na Polog i pretraživao po vojsci, koja u prvom navratu nije bila raspoložena za razgovor. Tražio sam tko je zapovijedao tom vojskom.
Kada smo pronašli one s kojima moramo razgovarati počeli su pregovori.
Naravno noć je bila opasna. Nije se smio dogoditi nikakav incident, jer su vojnici jasno rekli da ako itko dotakne tenk oni će pucati. Nekako smo na brzinu sve organizirali da između tenkova i naroda, koji se već okupio tijekom dana, ne bude problema“, nastavlja Mikulić.
Dodaje kako su pregovori bili stalni.
„Tenkovi su bili blokirani, nebom su prolazili avioni, prijetnja se osjetila u zraku, bila je u zraku cijelo vrijeme. Nije se popuštalo ideji da se puste tenkovi. U Beogradu je bio, poznat, četnički nastrojen, general Adžić, a mi smo tražili generala Kadijevića jer je on bio komandant JNA. Međutim, on se nije htio javiti, ili nije mogao, ili mu nisu dali jer je on rodom iz Imotskog, pa da ne bude tolerantan. Adžić je zahtjevao da tenkovi prođu.
Nama je bio cilj samo zaustaviti sve to, to je bio jedan znak da se ta sila može zaustaviti. Naravno mirnim putem. Na Pologu su se organizirale žene i častile su vojnike sa svime. Također, žene su pjevale pjesmu Ima jedna duga cesta, cesta mira. Cijeli taj skup na Pologu bio je u znaku mira sa naše strane, a sa druge strane naravno bila je prijetnja s nabijenim ubojitiim streljivom. No naš narod, bio je goloruk. Nama je prije izbora bilo oduzeto oružje teritorijalne obrane i odvezeno, tako da je hrvatski narod bio razoružan prije izbora. Međutim, na Polog su drugi dan zaustavljanja tenkova došle sve međunarodne agencije i mediji, kao što su BBC, CNN i druge medijske kuće koje su izvijestile svijet o događajima na Pologu. To je bio veliki događaj, jer se JNA vojska računala kao moćna sila. Tako da je svijetu to bio interesantan događaj kako su ljudi samo svojim tijelima zaustavili oklopna vozila. Međutim, za nas su ti mediji bili spas, jer vojnici nisu mogli pucati, tenkovi nisu mogli pogaziti narod, jer da jesu, cijeli svijet bi to znao, tako da to ne bi mogli obaviti u tajnosti, kao što se znalo događati u Jugoslaviji. U našem slučaju, zločin nije mogao proći ne zapažen“, istaknuo je.
Osvrnuo se i na pritiske kojima su bili izloženi.
„Poruke su dolazile sa svih strana da ih se pusti. Treći dan je organizirano da ih se propusti. Namjera tih jedinica je bila da idu prema Imotskom, prema Duvnu, pa tek treći dan prema Kupresu.
Vjerojatno je plan bio da u budućim vremenima mogu Split držati pokornim. Rasporedili bi ih od Imotskog, do Sinja i dalje. JNA je imala mornaricu, tako da bi bilo teško oduprijeti se. To je bila, na neki način, planirana okupacija i razbijanje tih demokratskih procesa koji su tek počeli“, kazao je i dodao kako je tu jako puno detalja o kojima bi se moglo pričati dva dana.
Na koncu ističe da se više ne ratuje, ali da rat još uvijek nije prošao.
– Tako koliko je povijest učiteljica života, baš često je i sukob, jer ju ljudi interpretiraju kako njima odgovara. Ti povijesni događaji ostavljaju traumu u narodu. Evo, kod nas se živi kao da rat još nije prošao, a i nije. Ne ratuje se, ali nije nastao mir. Jer još uvijek ima ljudi i naroda koji misle da bi trebali biti glavni nekome drugome” zaključio je Anđelko Mikulić, dodajući kako vjeruje da bi i današnje generacije goloruke stale ispred tenkovske kolone.
Anđelko Mikulić: Tenkove je zaustavio goloruk narod, s naše strane je to bio skup u znaku mira
Vrisak.info
