U novoj reportaži novinara Glas Hercegovine, Mario Brkić ovoga je puta posjetio selo Biograci, smješteno nadomak Široki Brijeg, na prostranstvu Mostarsko Blato. Tamo ga je dočekao 36-godišnji Toni Zelenika, mladi stočar koji, unatoč teškom i zahtjevnom radu, ne skriva zadovoljstvo svojim načinom života.
Razgovor je započeo starim hercegovačkim pozdravom: „Hvaljen Isus i Marija“, čime je Toni odmah dao do znanja koliko je vezan uz tradiciju i odgoj u kojem je stasao.
U svom „blagu“, kako kaže, trenutno ima šest krava na ispaši i jedno muško june, dok su u štali dva mlada muška teleta. Jedna se krava nedavno i otelila. Toni je neoženjen i cijeli život živi u Biogracima, a ljubav prema stočarstvu, priznaje, naslijedio je od oca i strica.
„Od malena smo imali oko sto ovaca, više od pedeset koza i krave.“, prisjeća se Toni. Ipak, dodaje kako je lakše držati ovce nego krave. „Ovce napasu, janjci namuzu, a oko krava ima puno više posla.“
Problema s prodajom, kaže, nema. Mlijeko, sir i meso pronađu svoje kupce. Većinom su to lokalni ljudi, sir nosi i pekarama, dok najveći dio mlijeka prodaje u Mostar. „Danas ljudi više rade po firmama nego što će se netko baviti stočarstvom, pogotovo mladi“, primjećuje.
Tijekom razgovora Toni je bio s kravama na dijelu sela Jara, dobro poznatom dijelu Mostarskog blata. Kaže kako dnevno s njima „prošeta“ i po pet do šest sati, a mještani nemaju ništa protiv da krave pasu na njihovoj zemlji.
U poslu mu i danas pomaže otac. „Jedan dio krava pomuze tata, jedan dio ja. Pomaže oko čišćenja štale, a i brat zna priskočiti kad treba“, govori Toni.
Njegov dan započinje oko sedam sati ujutro. Najprije ide u štalu, čisti, skuplja mlijeko, kuha ga i pravi sir. Nakon toga slijedi višesatna ispaša na Blatu. Navečer ponovno sređuje što treba, a potom odlazi na drugi posao u pekaru, gdje ostaje do jedan sat iza ponoći.
„Naporno jest, ali sve se stigne. Spavam od jedan iza ponoći do sedam ujutro. Nekad malo odspavam i na Blatu dok čuvam krave“, iskreno priznaje. Unatoč svemu, kaže da se ne bi mijenjao. „Nije isto raditi s ljudima i sa životinjama.“
Krave muze dva puta dnevno, ujutro i navečer – i to ručno, na starinski način. „Znaju me zaboljeti ruke“, kaže kroz osmijeh. Dnevno dobije oko 35 litara mlijeka, ovisno o danu.
Cijena domaćeg mlijeka iznosi 2,50 KM po litri, svježi sir za pitu prodaje po 10 KM za kilogram, dok je cijena domaćeg mix mesa 25 KM po kilogramu. „Kupovno mlijeko je čak i skuplje od domaćeg. A dosta ljudi ni ne zna što kupuje kad uzima kupovno meso“, napominje.
Subota mu je jedini slobodan dan jer tada ne radi u pekari, pa navečer pronađe malo vremena i za društvo. Krave hrani travom na ispaši, prekrupom i sijenom koje kupuju, a svaka od njih ima i svoje ime i kako kaže, svoj karakter.
Svoju ljubav prema čuvanju blaga nosi još od desete godine. Prisjetio se i anegdote iz djetinjstva kada je prvi put sam otišao čuvati ovce i koze u brdo. Djed ga je upozoravao da će ga biti strah. „I bio me strah, moram priznati. Ali nakon sat vremena čuo sam djedov glas kako me zove. Srce mi je bilo kao kuća. Tad je strah nestao.“
Kako izgleda život mladog stočara na Mostarskom blatu, što sve Toni otkriva o svom radu, svakodnevici i planovima pogledajte u video prilogu reportaže novinara Glasa Hercegovine ispod.
Vrisak.info
