U zajednici „Nanovo rođeni“ u Zagrebu svoje je snažno i osobno svjedočanstvo podijelio Širokobriježanin Ivica Kraljević, voditelj molitvene zajednice „Mlado Sunce“.
Na početku susreta pozdravio je okupljene tradicionalnim riječima: „Hvaljen Isus i Marija, Bog vas sve blagoslovio“, te istaknuo kako je došao posvjedočiti vlastito iskustvo susreta s Bogom i put životne promjene kroz vjeru, te nastanak i rad zajednice Mlado sunce.
„Živio sam prosječan život, tražio sam aplauz ljudi“
Ivica Kraljević predstavio se kao suprug i otac četvero djece, naglasivši kako je njegov život u mladosti izgledao kao i kod većine ljudi u njegovom okruženju.
„Živio sam prosječan život kakav većina ljudi živi“, rekao je, opisujući odrastanje u obitelji koja je njegovala tradiciju obilježavanja blagdana, ali bez dublje osobne vjere i odluka koje bi, kako kaže, davale smjer životu.
Otkrio je i kako mu je tada središte interesa bio sport i GNK Dinamo: „Smisao mog života tada je bio GNK Dinamo. Živio sam za utakmice na Maksimiru.“
No, unatoč vanjskom zadovoljstvu, opisuje unutarnji nemir: „Kad bih ušao u svoju sobu, osjetio bih da nisam na pravom putu, ali ujutro bih opet sve nastavio isto. Tražio sam aplauz ljudi.“
Susret koji mijenja život: „Bog mi je poslao anđela čuvara“
Ključnu promjenu, kako svjedoči, donosi 1995. godina i susret s njegovom budućom suprugom Senkom.
„Tada se pojavio moj anđeo čuvar – moja supruga Senka“, rekao je Ivica, dodajući kako je kroz brak počeo proces postupne promjene života.
Ipak, naglašava kako u početku nisu bili na istoj „duhovnoj razini“: „Mislio sam da je dovoljno što radim, donosim plaću i skrbim o obitelji. Nogomet, ekipa i rutina bili su mi dovoljni.“
No njegova supruga prolazi kroz vlastiti duhovni put, koji Ivica isprva nije razumio. „U našoj kući doslovno je došlo do duhovnog rata“, rekao je opisujući razdoblje nerazumijevanja i unutarnjih napetosti.
Humor i obiteljske scene: „Bravo Senka, to ti je dobro“
Posebno dojmljivo i uz osmijeh prisutnih, Ivica je opisao promjene koje je vidio kod supruge nakon njezinog duhovnog iskustva.
„Došao sam kući, ona je sve počistila, ispeglala, napravila najbolji kolač, ručak i kavu, sve uz pjesmu i veselje.“
Kada mu je počela govoriti o svom duhovnom iskustvu, njegov odgovor bio je jednostavan: „Bravo Senka, to ti je dobro skroz.“
No ubrzo dolazi i do ozbiljnijih razgovora i njezinog poziva na zajednički duhovni put, što Ivica tada odbija: „Ja imam termin, imam nogomet, imam svog idola i boga.“
Strah, crkva i unutarnja borba
Ivica otvoreno govori i o unutarnjim promjenama koje su se počele događati, iako ih u početku nije mogao objasniti.
„Počeo sam osjećati strah, ali nisam htio o tome pričati. Ja sam Hercegovac, tvrda stijena.“
Opisuje i prve odluke da ipak ode na misu, iako mu to nije bilo blisko: „Misa je bila za starije ljude, mislio sam da ću i ja ići kad ostarim.“
No iskustvo u crkvi bilo je prelomno: „Počeo sam se tresti i imao sam potrebu izaći van. Rekao sam supruzi da me strah.“
Nakon tog iskustva dolazi i do prvih dubljih obiteljskih i osobnih preispitivanja.
„Ja sam s ovim pobijedila svoj strah“
Jedan od ključnih trenutaka, kako svjedoči, bio je reakcija njegove supruge nakon duhovnog iskustva.
„Ona je uzela Bibliju i rekla: ‘Ja sam s ovim pobijedila svoj strah.’“
Ivica priznaje kako mu to tada nije bilo jasno: „Pročitao sam Bibliju, ali mi ništa posebno nije značila.“
S osmijehom dodaje: „Najzanimljivije mi je bilo kad je Samson tukao Filistejce.“
Od straha do promjene: „Bog je slao ljude na moj put“
Ivica svjedoči kako se kroz vrijeme počinje mijenjati i njegov pogled na život, kroz ljude, događaje i duhovna iskustva.
Navodi i razdoblje borbe sa strahom i zdravstvenim sumnjama, kada je prolazio kroz teške unutarnje krize, ali i trenutke koji su ga, kako kaže, vodili prema promjeni.
„Bog mi je slao ljude na put koji su me mijenjali.“
Posebno ističe posjet Šurkovcu i tamošnju crkvu kao važan trenutak u duhovnom rastu.
Djelovanje zajednice „Mlado Sunce“ i konkretna djela pomoći
U završnom dijelu svjedočanstva Ivica je govorio o nastanku i djelovanju zajednice „Mlado Sunce“ iz Širokog Brijega, koju vodi.
Opisao je brojne humanitarne akcije, pomoć obiteljima u potrebi i zajednički rad članova.
Jedan od posebno snažnih primjera bio je događaj iz njegova radnog mjesta u Vodovodu Široki Brijeg, kada je trebao biti isključen vodovod jednoj udovici s djecom.
„Podigao sam 350 KM da platim pola duga, ali u meni se javio glas: ‘Ivica, koliko sam ja tebi oprostio, plati cijeli dug.’“
Kako kaže, tada je donio odluku: „Podigao sam sve i platio cijeli dug.“
Svjedočanstvo koje donosi promjene
Svjedočanstvo Ivice Kraljevića u Zagrebu ostavilo je snažan dojam na okupljene, koji su kroz osobnu priču jednog čovjeka mogli čuti put od unutarnje praznine, borbi i strahova, do vjere, zajedništva i konkretne ljubavi prema čovjeku.
Kroz niz konkretnih primjera iz vlastitog života, ali i iz djelovanja zajednice „Mlado Sunce“, Ivica je pokazao kako odluke koje čovjek donosi i one male i one životne, mogu imati dalekosežne posljedice. Ne samo na osobni život, nego i na obitelj, zajednicu te ljude kojima se pomaže u trenucima potrebe.
Njegovo svjedočanstvo tako je bilo i podsjetnik da se promjene često rađaju u svakodnevnim, jednostavnim izborima, koji s vremenom oblikuju i pojedinca i zajednicu oko njega.
Njegova poruka, iako ispričana jednostavnim i životnim tonom, ostaje jasna, promjena počinje u malim odlukama, a često kroz ljude koje, kako kaže, „Bog šalje na put“.
Vrisak.info
