Dok većina umirovljenika dane provodi u miru i odmoru, Anton Cvitković iz Pologa izabrao je potpuno drugačiji put.
Iako ima mirovinu, njegov svakodnevni život i dalje je ispunjen radom, i to onim na koji se rijetki odlučuju, brigom o stadu od čak 500 ovaca i 120 koza u Širokom Brijegu.
Za Antona život na selu nije obaveza, nego svjestan izbor. Kako kaže, u Hercegovini ovakvog načina života i rada sve je manje, a upravo ga to dodatno motivira da ostane u svom poslu.
„U polju ovo može čuvati jedan, ali nas ima više i mijenjamo se. Ovo je posao za cijeli dan, nije to osam sati pa kući“, ističe Anton, dodajući kako mu je, kako kaže, „bolje nego u Njemačkoj“.
Unatoč napornom ritmu, ne žali se.
Šaljivo napominje da ima 60 godina, ali da je „još kao zec“.
Posebno naglašava kako su zima i proljeće najzahtjevniji periodi, jer tada još nema dovoljno paše.
Njegovo stado zahtijeva stalnu brigu.
Ovce se, kako kaže, mogu janjiti i dva puta godišnje, ponekad čak i blizance, dok su trojke rijetke i zahtijevaju dodatnu pažnju i prehranu.
„Znalo se dogoditi i troje janjadi, ali onda im se daje boca, jer je to malo problematično“, objašnjava Anton.
Jedan od većih problema s kojima se susreće su lutajući psi, koji često naprave veću štetu nego što bi to učinio vuk, pa je oprez uvijek nužan, posebno kada su u pitanju janjci.
Kada je riječ o zaradi, ističe kako je važno da je riječ o domaćoj proizvodnji, dok je tržište nestabilno.
Prošle godine cijena janjadi iznosila je oko 25 KM, no za ovu godinu još nema sigurnih procjena.
Ljeti stoka boravi na ispaši tri do četiri sata dnevno, dok su u zimskom periodu vani gotovo cijeli dan. Problem predstavlja i radna snaga, čobani su sve rjeđi, a u Hercegovini ih je gotovo nemoguće pronaći, pa dolaze iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
„Danas je normalna plaća za čobana oko 2.500 KM, i to za ovo veliko stado ništa manje od toga“, kaže Anton, dodajući kako je najveći izazov nemogućnost uzimanja slobodnog dana jer posao traje svakog dana u godini.
Kaže kako je najgore to što nema čobana, pa je radio dosts puno, a nedjeljom ga je mijenjao gazda dok je odgovarao.
Tijekom snimanja reportaže zabilježen je i trenutak janjenja, pa je Anton pokazao kako izgleda pomoć ovci u slučaju komplikacija, kada janje ne može odmah doći na svijet.
„Janje nakon pola sata već stoji na nogama, za dva sata ga više ne možeš stići“, govori kroz praksu dugogodišnjeg iskustva.
Priča Antona Cvitkovića pokazuje život ispunjen radom, disciplinom i snažnom povezanošću s prirodom, ali i sve rjeđi način života u Hercegovini koji polako nestaje.
Cijelu priču pogledajte u video prilogu.
Vrisak.info
