Je li grijeh igrati kladionicu ako je to samo zabava s nekoliko maraka dnevno ili tjedno, te ako time nije narušena obitelj ili funkcioniranje osobe koja igra?
Ako jest, radi li se o teškom grijehu zbog kojeg se ne može pristupiti svetoj pričesti?“ — pitanje je jednog od slušatelja Radio Međugorja upućeno rubrici Pitajte svećenika.
Odgovor je dao fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova. Fra Renato je najprije citirao Katekizam, koji u broju 2413 navodi: „Igre na sreću (kartanje itd.) i oklade nisu same po sebi protivne pravednosti.
One postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba. Igračka strast može postati teškim robovanjem. Nepravedno se kladiti ili varati na kartama težak je grijeh, osim ako je nanesena šteta tako laka da je onaj kome je učinjena ne može razumno smatrati važnom.”
Fra Renato podsjeća na sve širu pojavu ovisnosti o kockanju i klađenju.
“Ne radi se o teškom grijehu, ali…”
„Polazeći od ovoga teksta i uspoređujući ga sa situacijom koju je opisao naš slušatelj, možemo reći da on ne čini težak grijeh ako bi jednom tjedno odigrao kladionicu“, pojašnjava fra Renato.
Prema opisu slušatelja, zaključuje da: ne stavlja svoju obitelj u financijsku opasnost, igra iz zabave, a ne iz ovisnosti, može kontrolirati svoje postupke i iznose koje ulaže.
Vrisak.info
