U Rasnu je na blagdan sv. Franje 1939. godine nastala fotografija koja prikazuje četvoricu mještana toga kraja. Na fotografiji stoje slijeva na desno: Ivan Pinjuh, Ivan Skoko Coto i Mile Zelenika, dok dolje čuči Marko Kraljević.
Uz fotografiju je sačuvan i opširan povijesni zapis objavljen u „Kršćanskoj obitelji” (god. XXII., Studeni 1939., br. 11., str. 333–335) pod naslovom „PRIJATELJSKO PISMO Rasno, mjeseca listopada 1939.”, potpisan s „Dragi prijatelju”, iza kojega stoji Danko, pseudonim fra Svetozara Petrica.
U uvodnom dijelu teksta autor opisuje put prema Rasnu:
„Nakon dobar sat hoda putem od Širokog Brijega prema jugu, putnik se nađe na povir župe Rasno. Ali prije toga treba se popeti uza stranu Polugrinu, što zatvara širokobriješku kotlinu od južne strane.”
Dodaje kako Polugrina, iako ne izgleda zahtjevno, putnika ipak umori: „Na oko Polugrina nije ni vrlo strmenita niti bogzna tako velika, ipak neobično umori i uznoji putnika, koji jedva čeka da odahne na njezinu vrhu.”
Na vrhu Polugrine, kako se navodi, putnik promatra krajolik: „Zasada se čovjek odmara sjedeći na kamenu i promatrajući divnu i slikovitu širokobriješku kotlinu, koju će za jedan časak sasvim izgubiti iz očiju.”
Novi prostor koji se otvara prema jugu autor opisuje kao kamenitu visoravan: „Novi kraj koji se pokaže u pravcu juga jest jedna prostrana visoravan, načičkana sva od ljutoga kamena. To je ta čuvena župa Rasno…”
U nastavku donosi i stihove koje je čuo u kraju:
„Selo Rasno kuće u tri reda,
Izdaleka ko varoš izgleda!
Selo Rasno i po tebi inje
U tebi je sve moje milinje.”
No, autor odmah pojašnjava stvarnost: „Međutim u stvari, i kad se čita u prozi, ne vidi se lako ni ‘milinje’ ni ‘varoš!’”
Opisuje se teški krški ambijent: „Kamenje, sivo kamenje i opet vrtača ili u najpovoljnijem slučaju niz njivica gdje se zasađuje duhan; taj najglavniji i skoro jedini kruh ovih krajeva.”
U pejzažu se spominje i rijetka vegetacija: „Između kamenja i po škripinama ima nešto i šume: grabovine, tjelovine, hrastovine i jasenovine.”
O krajnjoj prometnoj izoliranosti piše: „U čitavom ovom kraju još nema ni traga od ceste. Ni uzduž ni poprijeko. Uopće se tu još nije čulo ni škripanje kola, a kamoli sirena auta.”
Posebno naglašava težinu kretanja: „Ako tjerate kljuse pred sobom, onda vas ono, kad mu se noga oklizi, fino ‘zakarta’ vodom i blatom po licu i očima…”
Autor ističe i potrebu za prometnim povezivanjem: „Ako je igdje cesta potrebna danas, to je ovdje.”
U nastavku opisuje strukturu župe Rasno, koja se sastoji od tri glavna sela – Buhova, Dužica i Rasna u sredini, uz župski stan, kapelicu i osnovnu školu. Spominje se i ranija teritorijalna pripadnost Grljevića i Ledinca, koji su se kasnije odvojili u nove župe.
Važan dio teksta odnosi se na gradnju crkve: „Upada u oči da u ovoj župi, iako je ustanovljena već 1872. još, do danas nije sagrađena crkva.”
No autor donosi i pozitivan pomak: „Hvala Bogu već se ziđe sveta crkva i njezini bijeli i snažni zidovi bjelasaju se i privlače svačije oči!”
Citira se i reakcija ljudi:
„‘Šteta samo što nije u gradu!’ uzvikuju mnogi koji se primaknu i promotre ovo čudno i uzorno zidanje.”
U tekstu se navodi i pohvala zajednici: „Dobro je rekao Preuzvišeni biskup… ‘Slogom rastu male stvari, a neslogom i velike propadaju’.”
Opisuje se i angažman mještana: „Rašljani su na čelu sa svojim neumornim župnikom ozbiljno zasukali rukave i rade požrtvovno i marljivo. Ni ženske ne miruju…”
One, kako se navodi, „u vrećama prenose pržinu veselo pjevajući”.
Na kraju pisma stoji i osobna bilješka: „Ovdje sam se našao na derneku na sv. Franu, jer je asiški Siromah zaštitnik župe. Ove je godine na taj dan držana i sveta Krizma. Malih krizmenika bilo je preko tri stotine. Veselje djece, roditelja, kumova i kuma bilo je neopisivo.”
Pismo završava pozdravom: „Mnogo Te pozdravlja i voli Tvoj Danko.”
Napomena uz tekst pojašnjava da ime Danko pripada fra Svetozaru Petricu, koji je pod tim pseudonimom potpisivao „Prijateljska pisma” u časopisu „Kršćanska obitelj”.
Fotografija je, prema dostupnim podacima, objavljena u knjizi Župa Rasno (1999.) na stranici 260. Autori knjige su Ivan Dugandžić i fra Josip Sopta.
Datum fotografije: listopad 1939. / Lokacija: Rasno, Široki Brijeg. / Zemlja: Bosna i Hercegovina. / Autor fotografije: Nije specificirano / Arhiv fotografije: privatni arhiv, Mila Skoko / Arhiv teksta: Hercegovačka franjevačka provincija
Vrisak.info
