Sličnosti mogu biti zapanjujuće, no jednojajčani blizanci zapravo nisu savršene kopije jedni drugih. Uobičajeni izraz “identični blizanci” doveo je do česte roditeljske zablude, jer mnogi vjeruju da njihova djeca nisu jednojajčana samo zato što se razlikuju u nekim sitnicama. Ispostavilo se da je naziv “identični blizanci” zapravo pogrešan.
Kako nastaju jednojajčani blizanci?
Znanstveni naziv za jednojajčane blizance je “monozigotni blizanci”, što se odnosi na činjenicu da nastaju kada jedna spermija oplodi jednu jajnu stanicu, tvoreći zigotu koja se zatim dijeli na dvije stanične mase iz kojih se razvijaju blizanci, piše McGill University. Za razliku od njih, dvojajčani blizanci su u suštini braća i sestre rođeni u isto vrijeme – nastaju kada dva različita spermija oplode dvije različite jajne stanice.
Genetske razlike ipak postoje
Budući da potječu iz iste oplođene stanice, embriji imaju praktički identičan DNK. To znači da će biti vrlo slični u osobinama koje imaju snažnu genetsku osnovu, kao što su krvna grupa i boja očiju. No, iako očekujemo da imaju identičan DNK, napredak tehnologije omogućio je znanstvenicima dublji uvid i otkriće da mnogi monozigotni blizanci ipak nisu genetski potpuno jednaki.
Nedavna studija koja je analizirala DNK 381 para blizanaca otkrila je da se parovi takozvanih identičnih blizanaca u prosjeku razlikuju za 5.2 mutacije. Iako se to čini neznatnim u genomu od tri milijarde slova, radi se o prosjeku. Čak 39 parova razlikovalo se za više od 100 mutacija, dok 38 parova nije imalo nikakvih razlika.
Ove nasumične genetske mutacije mogu se pojaviti kod jednog blizanca u bilo kojem trenutku, što pomaže objasniti zašto jedan od njih može razviti bolest poput raka, a drugi ne.
Utjecaj okoline i epigenetike
Od trenutka začeća, blizanci postaju sve različitiji. Iako dijele istu maternicu, njihova su iskustva unutar nje različita. Na primjer, sitne nepravilnosti u pupčanoj vrpci mogu uzrokovati da jedan blizanac dobiva više hranjivih tvari od drugog.
To može dovesti do promjena u načinu na koji se geni “uključuju” i “isključuju”, što dalje utječe na osobine poput rasta, osobnosti i sklonosti bolestima. Male razlike u pritisku ili položaju u maternici znače i da se jednojajčani blizanci rađaju s različitim otiscima prstiju. Iako genetika određuje njihov osnovni oblik, okruženje u plodnoj vodi oblikuje finije detalje.
Osim genetskih mutacija, postoji još jedan važan način na koji se monozigotni blizanci razlikuju, a povezan je s epigenetikom. Dok genetika objašnjava da geni stvaraju proteine, epigenetika određuje pravila o tome kada i koliko će se tih proteina proizvesti.
Epigenetske oznake nasljeđujemo, ali se one mogu mijenjati tijekom života, što znači da se jednojajčani blizanci s vremenom epigenetski udaljavaju jedan od drugoga. To je kao da izgradite dvije identične tvornice, ali svaku vodi drugačiji menadžerski tim – nakon deset godina primijetit ćete suptilne, ali i značajne razlike.
Jedinstveni unatoč svemu
Nakon rođenja, razlike postaju još izraženije. Jedan blizanac može se zaraziti virusom koji pokrene autoimunu bolest, dok drugi to izbjegne. U gotovo tri četvrtine slučajeva monozigotnih blizanaca s autoimunom bolešću, pogođen je samo jedan blizanac.
Ta “neusklađenost bolesti” zabilježena je i kod stanja poput multiple skleroze, hemofilije i Duchenneove mišićne distrofije. Iako odrastaju u istom kućanstvu, mogu imati različite učitelje, prijatelje i uzore. Kako stare, mogu se preseliti na različita mjesta, s različitom razinom zdravstvene skrbi ili izloženosti zagađenju.
Svi ti čimbenici iz okoline utječu na njihov DNK i međusobno djeluju s njim, dodatno produbljujući razlike i oblikujući ih u jedinstvene osobe. Stoga, situacija je složenija od jednostavne podjele na “prirodu ili odgoj”. Radi se o kompleksnoj interakciji između gena, okoline i epigenetskih oznaka koja oblikuje tko smo. Zato, iako ih zovemo jednojajčanim blizancima, oni to zapravo nisu.
Vrisak.info
