Ljudi u širokobriješkom kraju od davnina su koristili vodu tekućicu za gradnju vodenica. Prvi pisani tragovi o mlinicama potječu iz 1477. godine kada su Turci nakon preuzimanja Hercegovine popisali svu imovinu radi prihoda i poreza. U tom popisu spominju se četiri mlina na Lisama.
Početkom 20. stoljeća, duž rijeke Lištice, od izvora do njezina utoka u Mostarsko Blato, na razdaljini od otprilike 10 kilometara nalazilo se oko 20 mlinica s ukupno 90 mlinova.
Danas su te mlinice većinom u ruševnom stanju. Među najstarijima, prema prvim vlasnicima i graditeljima, ističu se Lončareve mlinice, Mandića, Grbešića, Jelića, Bošnjakove, Penavića, Naletilića, Ćavarove, Šuškove i druge.
Najstariji poznati podatak o mlinici na Lištici odnosi se na mlinicu Ćemer s osam mlinova izgrađenu 1634. godine, a obnovljenu 1890. godine. Površina mliništa iznosila je 159 m², dok je oranica zauzimala 2.870 m².
Jedna od značajnijih mlinica bila je fratarska mlinica, također s osam mlinova, izgrađena 1868. godine, a njen graditelj bio je fra Jakov Markota.
Godine 1934. uklonjena su dva mlina, a na njihovo mjesto postavljena je električna centrala koja je opskrbljivala Široki Brijeg i Lišticu rasvjetom. Vlasnik mlinice bio je Franjevački samostan. Ova mlinica bila je među većima i imala je dodatne prostorije uključujući kuću za noćenje putnika te prostoriju za konje kojima se prevozilo žito na mljevenje.
Jedna od zanimljivosti je i da je 8. veljače 1945., početkom borbi, nekoliko franjevaca sklonilo u fratarsku mlinicu na rječici Lištici. Kada su izišli partizani su ih odmah uhitili i odveli u smjeru Splita te pobili najvjerojatnije u Zagvozdu.
Fra Mariofil Sivrić izdvojen je iz te skupine i vjerojatno ubijen oko 10. veljače negdje na području Širokog Brijega. Tijelo fra Melhiora Prlića identificirano je među pobijenima u Zagvozdu.
Mlinice su stoljećima bile nezamjenjiv dio hercegovačkog načina života. U vremenima kada su poljoprivreda i stočarstvo bili glavni izvori prihoda mlinovi su osiguravali brašno, ključnu namirnicu za prehranu lokalnog stanovništva. Izgrađeni uz obale Lištice, te su radili zahvaljujući snazi rijeke koja je preko drvenih ili kamenih kanala pokretala mlinska kola.
Ovi tradicionalni pogoni omogućavali su seljacima da melju pšenicu, kukuruz i druge žitarice, često uz dogovornu razmjenu usluga ili proizvoda.
Društveni aspekt mlinica
Mlinice nisu bile samo radna mjesta već su one bile i središte društvenog života. Dok su čekali na svoj red za mljevenje seljaci su razmjenjivali vijesti, trgovali i održavali društvene veze.
Žene su donosile hranu i odmarale se u hladu uz rijeku, a djeca su se igrala u blizini vode. Mlinar kao osoba od povjerenja imao je posebnu ulogu u zajednici često bio i posrednik u poslovima i rješavanju lokalnih nesuglasica.
Propadanje i obnova
S razvojem industrijskih mlinova i modernih tehnologija tradicionalne mlinice su izgubile na značaju. Početkom 20. stoljeća počele su polako nestajati, a do sredine stoljeća većina ih je prestala s radom. Danas su mnoge od njih napuštene, prekrivene vegetacijom i zaboravljene.
Mlinice na rijeci Lištici nekada su bile srce Širokog Brijega, mjesto rada, susreta i društvenog života. Iako su s vremenom izgubile svoju prvotnu funkciju, one i dalje predstavljaju važan dio povijesti i identiteta ovog kraja.
Prijeko potrebna obnova mlinica i očuvanje preostalih mlinica nisu samo povratak tradiciji, već i prilika za razvoj ruralnog turizma i očuvanje kulturnog naslijeđa Hercegovine.
Mlinice u Širokom Brijegu u filmu iz 1974. godine
Sekvenca iz dokumentarnog filma “Kolo života” u produkciji Sutjeska Filma. Dokumentarac poetski prikazuje mlinove i vodenice koje su se od davnina gradile na rijekama i potocima u Bosni i Hercegovini.
U prvom djelu sekvence vidimo mlinara Stipu Rezića (otac od Ivana, Nade i Dragana – caffe Reza), kako radi u mlinici, puši škiju i priprema puru za užinu. Mlinica je Penavića s osam mlina iz Turskog vremena. Vlasnici: četiri mlina su Penavići, dva mlina Rezići, a po jedan mlin su u vlasništvu imali Ivko Naletilić – Pravčević i Jozo Naletilić-Vraničić, kupljen od samostana.
U drugom dijelu je Jelića mlinica s osam mlina iz Turskog vremena. Vlasnici po dva mlina su Kuljići i Prskale, a po jedan mlin Bošnjaci, Mandić – Tucković. Jelići su su dva mlina s tri badnja i jednom stupom za pranje sukna i gunjeva.
Vidimo Marka Jelića kako prima robu i radi na stupama za pranje.
Film je sniman1974. godine u Širokom Brijegu.
Vrisak.info
