Opis: Invalidi Prvog svjetskog rata iz Mamića i Borajne
Komentar: Glasilo Narodna sloboda ( god. 1. br. 46. od 7. lipnja 1919.) javlja:
Rješavanje molba za invalidsku pomoć i penzije.
Ministarski savjet izdao je naredbu, da se sve molbe, koje se odnose na invalidsku pomoć i penzije, imadu u prvom redu rješavati, te da imadu prednost pred svim drugim molbama.
Glasilo Narodna sloboda (god. 2. br. 47. od 6. listopada 1920.) javlja:
Naše invalidsko pitanje nalazi se u stadiju rješavanja. Ministarstvo uredjuje statistiku, te prema njoj imamo 137.000 invalida, 301.000 obitelji u ratu poginulih i 37.000 ratne siročadi. Invalidsku potporu primat će oni, za koje se ustanovi 20% nesposobnosti i to za svaki procenat nesposobnosti po 1 dinar.
Glasilo Narodna sloboda ( god. 3. br. 3. od 12. siječnja 1921.) javlja:
Narod. poslanik Buntić za invalide.
Stanje naših invalida, siročadi i udovica ne može biti žalosnije. Za ljude, koji su dali svoj život za domovinu, danas nitko ne mari. Da bi se ova nepravda ispravila, upravio je nedavno narodni poslanik Buntić posebnu predstavku na zemaljsku vladu u Sarajevu na Povjereništvo za socijalnu skrb, koju ovdje donosimo:
Zemaljskoj vladi u Sarajevu.
Po često puta žali se narod, da udovice te siročad, kao i invalidi našega kraja ne dobivaju mirovine, pa makar da su već od 2 godine i dulje predali molbe kod kotarskih ureda.
Imao sam priliku, da se uvjerim kod više kotarskih ureda, da su vojni referenti, kojima je ova akcija dodijeljena u svim uredima, svoju dužnost savjesno vršili, molbe odmah kompletirali te dalje predlagali, ali do danas riješenja stranke dobile nijesu, ili i ako su dobili doznaku, to na onako male svote, da molioca više košta dolazak u grad radi podignuća, nego što iznosi mirovina.
Neka se izvoli Visoka zemaljska vlada sjetiti, da jedan naš invalid, teško ranjen eventualno bez noge, dobiva 22 K (slovom: dvadeset dvije) Krune mjesečne mirovine, te mora radi podignuća ove svotice često 50 i više km u čaršiju putovati. U Srbiji dobiva takav invalid 30 dinara mjesečno, što je takogjer odveć malo, ali ipak ne ovako malo kao u nas.
Pa takogjer mirovina udovica, koja iznosi 9 K mjesečno, preveć je malešna. —
Iz gornjih razloga pozivam Visoku zemaljsku vladu: 1. Da odredi udovama, siročadi te invalidima ove zemlje primjereni dodatak na skupoću, a invalidima, koji su teško ranjeni, da omogući ne samo na papiru nego uistinu, da se mogu ishraniti od svoje mirovine. 2. Da se požuri rad oko doznake mirovine pomenutim licima, a ako to nije moguće da se odmah izdade potpora u visini mirovine, te tako da se omogući ovoj sirotinji, da ovo teško doba preživi.
U zadnje doba sam čuo od kotarskih ureda, da je Vaša vrlo umjesna naredba broj 108586/20 g. o nadpregledbi invalida kod kotarskih ureda ukinuta, te će se naši invalidi od sada kod Pukovskih Okružnih Komanda superararbitrirati.—
Upozorujem Zemaljsku vladu, da je od ujedinjenja do dana izdanja ove naredbe, ovaj rad već bio u rukama Pukovskih okružnih komanda, ali iste nijesu u tom pogledu ništa radile, a naši su invalidi skapavali od gladi. —
Dapače dogadjalo se je, da su ljudi bez ruke služili 2-mjesečnu vježbu, jer gospoda pukovnici Marković i Cvetić komandanti P. O. K. nijesu smatrali „švabske“ invalide invalidima, te su po mogućnosti ometali rad nadpregledbenih komisija. —
Pošto teret naših invalida nosi pokrajinska vlada, to istu pozivam, da uzme ovaj važni i teški rad u svoje ruke, a ne prepušta isti Pukovskim okr. komandama, gdje rade srbijanci oficiri, koji ne mogu ni imati osjećaja humanosti prema siromašnim nastradalima, koji su se borili na protivnoj strani. —
Mostar, 6. XII. 1920. Buntić, nar. poslanik. / Datum fotografije: – / Lokacija: – / Zemlja: – / Autor fotografije: nije specificirano. / Arhiv: privatni arhiv, Mate Brzica
Vrisak.info
