Omanje srednjovjekovno utvrđenje smješteno je na jednoj kamenoj kosi i izvanredno lijepu prirodnom ambijentu blizu nekoliko izvora koji zajedno čine rijeku Lišticu. Ime samoga grada još je nepoznato, ali okolno stanovništvo lokalitet naziva Gradina, a ponekad i Borak, kako se zove i jedan od izvora koji sačinjavaju rijeku Lišticu.
Oblik srednjovjekovne utvrde (nepravilan četverokut) prilagođen je konfiguraciji terena. Uz obje uže strane grada prizidane su četvrtaste kule, a jugoistočni zid naknadno je pojačan visokim podzidama i jednim jakim kontraforom. Debljina gradskih zidova ide od 1 do 1,5 m, a visine 1 do 6 m. Od brdskog masiva grad štiti jedan veći i jedan manji usjek. Unutar utvrde nalazi se cisterna. Pokretne nalaze uglavnom sačinjava keramika, željezni predmeti (strjelice, čavli i dr.) i kamene kugle. Ta je utvrda štitila raskrižje putova Mostar – Duvno i Hercegovina – planina. Turci su je osvojili 1477. Dr. Dominik Mandić i neki drugi povjesničari misle da je gradina u Borku ostatak utvrde Nebojša ili srednjovjekovni Kruševac, glavni grad srednjovjekovne župe Večerić. Sustavno arheološko iskapanje na srednjovjekovnom gradu izvođeno je u dva navrata: prvo u 1975., a drugo u 1976. godini.
U podnožju srednjovjekovnoga grada, između golih stijena i klisura, rijeka Lištica prolazi kroz uski tjesnac. S istočne strane toga tjesnaca diže se brijeg zvan Ćavarovo brdo, a brijeg na desnoj strani rijeke zove se Cigansko brdo.
Podno ovih brda, na mjestu zvanom Sajmište, nalazi se staro groblje sa stećcima. Područje oko Sajmišta (u kasnom srednjem vijeku raskrižje planinskih putova), osim sakralnoga značaja, imalo je veliku gospodarsku ulogu. U ono doba, to je mjesto gdje se održavao sajam, gdje se trgovalo.
U posljednje vrijeme ovom utvrdom i povijesnim istraživanjem najviše se bavio širokobriješki povjesničar Hrvoje Mandić koji je javnosti prezentirao dokumentarni film o Kruševcu.
Materijali za film snimljeni su u srpnju i kolovozu 2007. godine, a dokumentarac je završen u svibnju 2017. godine.
Sugovornici u dokumentarcu su dr. sc. Tihomir Zovko, povjesničar, mr. sc. Tomislav Anđelić, arheolog i mr. sc. Radoslav Dodig.
„U srpnju 2007. godine snimali smo postavke franjevačkog muzeja u Humcu. U te popodnevne sate nazvao sam pokojnog mr. sc. Radoslava Dodiga. U kratkim crtama predstavio sam se i zamolio arheologa za kratko izlaganje o srednjovjekovnoj utvrdi u Borku u dvorištu franjevačkog samostana na Humcu. Već tada je pokojni Radoslav Dodig bolovao od terminalne bolesti. Unatoč tome, rekao mi je: „Ne znam mnogo o Kruševcu, mogao bih par minuta nešto reći sa arheološkog gledišta, no nemam Vam što novo reći.“
Odgovorio sam da bih želio rado snimiti tih par minuta izlaganja, jer mi je vrijedno imati takvog sugovornika u dokumentarcu. Radoslav je rado prihvatio. Sretan sam jer sam dobio takvog sugovornika u dokumentarnom filmu. Kasnije se nismo sreli. Saznao sam za njegovu smrt. Nakon 10 godina ponovno pravim osvrt na dokumentarni film, Bogu zahvalan i svim dragim ljudima koji su imali sluha za ovaj rad, i ujedno sretan što sam imao prilike surađivati sa pokojnim mr. sc. Radoslavom Dodigom“, poručio je pri izlasku filma na svijetlo dana Hrvoje Mandić.
Na sljedećem linku možete pronaći članak u kojem se iznosi polemika između fra Dominika Mandića i fra Bonicija Rupčiće: Srednjovjekovna utvrda Kruševac.
*Tekst je u sklopu projekta promicanja kulturne baštine Županije Zapadnohercegovačke.
Vrisak.info