Prošlo je tjedan dana otkako su roditelji djece s poteškoćama u razvoju obaviješteni kako bi od 1. lipnja mogli ostati bez asistenata koji borave s njihovom djecom u mostarskim vrtićima.
Dok se nadležni kunu u važnost rane intervencije i inkluzije, prigodno obuvajući različite čarape svakog 21. ožujka, u stvarnosti roditelji strahuju hoće li biti dovoljno sredstava za daljnji boravak djece u predškolskim ustanovama. Ministarstvo obrazovanja HNŽ-a za sada odbija preuzeti odgovornost na sebe i donijeti pravilnik koji regulira rad asistenata, ostavljajući roditelje u potpunoj neizvjesnosti.
Ogorčenje roditelja i nezamjenjiva uloga vrtića
Vesna Zelenika, majka petogodišnje djevojčice Mile koja ima Downov sindrom, u izjavu za RTV HB ističe kako su roditelji povrijeđeni i razočarani činjenicom da su se uopće našli u ovakvoj situaciji. Prema njezinim riječima, napredak koji je njezina kćer ostvarila u vrtiću uz drugu djecu nemjerljiv je s rezultatima bilo koje terapije.
“Prohodala je, propričala, reagira i komunicira. Sretna je s drugom djecom, ima prijatelje, svoj smisao i ide u vrtić. Tko ima pravo to joj zabraniti?”, emotivno se pita Zelenika. Dodaje kako je nečuveno da se roditelji, uz sve svakodnevne probleme, moraju dodatno boriti za osnovna prava koja im zakonski pripadaju, poručujući nadležnima da jednostavno donesu zakone koji nedostaju.
Prebacivanje loptice oko nadležnosti
Zakon o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osobama s invaliditetom u Federaciji BiH jasno propisuje pravo na asistenta, no ostvarivanje tog prava ovisi o propisima koji se donose na županijskoj razini.
Međutim, iz Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a, na čelu s ministrom Adnanom Velagićem, u pisanom su odgovoru poručili kako financiranje asistenata u predškolskim ustanovama nije u njihovoj nadležnosti. Naglašavaju da Županija osigurava sredstva za osnovne i srednje škole, dok su za predškolske ustanove nadležni njihovi osnivači, odnosno gradovi i općine koji bi trebali osigurati novac i stručni kadar.
S druge strane, mostarski gradonačelnik Mario Kordić podsjeća da Grad, iako nadležan za predškolsko obrazovanje, ne može donositi zakone ni pravilnike, jer je to u domeni viših razina vlasti. Upravo zbog nedostatka županijskog pravilnika, Grad Mostar je prije dvije godine u dobroj vjeri i iz empatije prema roditeljima samoinicijativno pokrenuo projekt asistenata u vrtićima.
Proračunski izazovi i nedostatak sustava
Ove godine situaciju dodatno kompliciraju tri odluke Vlade FBiH zbog kojih je mostarski gradski proračun umanjen za osam milijuna maraka. Gradonačelnik Kordić napominje da su sredstva za sve proračunske korisnike za sada osigurana, no daljnji koraci ovisit će o punjenju proračuna.
“Ako bude išlo u pozitivnom smjeru, angažirat ćemo dodatne novce, a ako bude negativno, tada ćemo sjesti i vidjeti što su prioriteti. Projekt smo uzeli u svoje ruke, pokazao se dobrim i sve ćemo napraviti da se nastavi, a ja ću sa svoje strane vršiti maksimalan pritisak na Ministarstvo da se donesu pravila po kojima se moramo ponašati”, poručio je Kordić ZA RTV HB.
Ravnateljica Ustanove “Dječji vrtići” Mostar, Danijela Kegelj, upozorava da dobra volja gradonačelnika nije i ne može zamijeniti sustav. Naglašava kako problem traje godinama jer je Županija zanemarila svoje obveze i prebacila ih na Grad, pri čemu Gradu nedostaje zakonsko uporište za adekvatno zapošljavanje tog kadra.
Nedovoljan broj asistenata i čekanje na zakon
Uloga asistenta nije puko čuvanje djece, već stručan pristup koji djetetu pomaže ostvariti maksimalne razvojne potencijale. Ipak, zbog neriješenog statusa, posao asistenata dosad su najčešće obavljale osobe koje čekaju pravi posao u struci. Ravnateljica Kegelj iznijela je i zabrinjavajuće podatke o trenutnoj pokrivenosti: ustanova trenutačno raspolaže sa samo šest asistenata koji pokrivaju dvanaestero djece, i to u trajanju od samo dva do četiri sata. Istovremeno, čak 57 djece s određenim razvojnim odstupanjima i 30 djece pod posebnim praćenjem trenutačno uopće nemaju asistenciju.
Dok čekaju sustavno rješenje, u mostarskim vrtićima nadaju se da će asistente barem privremeno osigurati preko županijskog natječaja za pripravnike. Kao i proteklih 18 godina, i ove godine postoji tek neslužbeno obećanje o usvajanju Zakona o predškolskom odgoju, što bi bio ključni uvjet za donošenje pravilnika o asistenciji. Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te 40 različitih dokumenata za prava osoba s invaliditetom, teorija je u ovom slučaju jedno, a praksa posve drugo. Ipak, unatoč birokratskim preprekama, dosadašnji potezi pokazuju da tamo gdje ima volje, ima i načina.
Vrisak.info
