Kada je prije nekoliko godina lider SDA Bakir Izetbegović preuzeo Reufsuljagićev plan zaoštravanja međunacionalnih sukoba i rušenja tronacionalne daytonske BiH, kako bi se na njezinim ruševinama stvorila tobož građanska, a zapravo bošnjačka država, vjerojatno nije očekivao da će se nakon izbora naći u dubokom offsideju.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Umjesto provedbe Mostarskog sporazuma kojeg je potpisao s Čovićem o provedbi presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i presuda Europskog suda za ljudska prava, Hrvatima je prijetio “raskidanjem okova”, “rušenjem aparthejda”, “spuštanjem fenomena Komšić na niže razine” i prebrojavanje ljudstva i dronova spremnih za “obranu BiH”. Obećavao je okupljanje probosanskih snaga, nakon što na izborima porazi konkurente “zakrvavljenih očiju” kako je njegova supruga nazivala SDA-ovu konkurenciju- sarajevsku trojku. Te “probosanske snage” s, kako tvrdi 60 posto “patriotskih glasova”, predvođene progresivnim Izetbegovićem, i njegovom SDA trebale bi onda postupno nadvladati, poraziti one destruktivne, što je izraz kojim Izetbegović “časti” političke predstavnike druga dva konstitutivna naroda- Hrvata i Srba.
-Te destruktivne snage koje “produbljuju etničke podjele” i “provode blokade koje otežavaju funkcioniranje institucija i usporavaju ostvarivanje ključnih vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine” široki probosanski front treba postupno nadvladati, ponovio je i danas svoj plan lider SDA, na sesiji “Kruga 99”, udruge koja promovira njegovu politiku, ne uviđajući da je utakmica davno završena, da je on u toj utakmici izgubio i da za njegov plan više nitko od relevantnih politički aktera ne želi čuti.
Zašto? Izetbegović progres, pokazala je njegova dosadašnja vladavina, podrazumijevao bi nastavak kriminala i korupcije u koju su upleteni njegovi najbliži suradnici i srodnici, od njegove supruge, preko njegovog premijera Novalića, šefa OSA-e Osmana Mehmedagića, Asima Sarajelića i drugih. Podrazumijevao bi sudce i tužitelje koji po nalogu stranke političkih protivnicima sude, podobne oslobađaju, a ubojice skrivaju.
Progesivni Izetbegović vješto je javnosti podvalio priču o tome kako je HDZ blokirao uspostavu vlasti u Federaciji, iako nikada nije potpisao koalicijski sporazum s tom strankom, što je preduvjet da s njima formira vlast, dok je on istovremeno opstruirao provedbu Mostarskog sporazuma i još se time, u predizbornoj kampanji, hvalio.
Njegovi su obilato krali, on je lagao i varao i sad nudi progresivni nastavak takve politike. I u ostvarenju vanjskopolitičkih ciljeva. A kako bi izgledala ta vanjska politika koju zagovara, lider SDA manifestirao je i prije neki dan, primajući šefa diplomacije Irana, dok su ga svi drugi bh. dužnosnici ignorirali, osim naravno njegove stranačke poslušnice Bisere Turković. Vodeći dužnosnici u BiH, izuzev SDA-ovih i DF-ovih, time su spašavali obraz BiH slijedeći politiku EU i cijelog civiliziranog svijeta koji osuđuje i zgražava se nad postupcima režima u Teheranu dok doslovno ubija na stotine prosvjednike, osuđuje ih na smrt i pogubljuje. Samo Izetbegoviću i njegovom trabantu Komšiću to ne smeta, pa po njihovim i instrukcijama Bisere Turković Komšićev pulen Sven Alkalaj odbija podržati Rezoluciju UN-a o kršenju ljudskih prava u Iranu. E, to su ti Izetbegovićevi vanjskopolitički ciljevi oko kojih bi se trebale okupiti sve “patriotske državotvorne snage”.
Sreća pa je alternativa Izetbegoviću i njegovom “progresivnom” planu već odavno prihvaćena od ključnih političkih aktera u zemlji. Ona podrazumijeva poštivanje Daytonskog ustavnog poretka, poštivanje BiH kao zemlje tri ravnopravna naroda i svih građana, umjesto njezina rušenja i pretvaranja u bošnjačku državu, što je put u novi rat, kojeg nitko normalan ne želi. Podrazumijeva i provedbu, a ne opstrukciju sudskih presuda kako bi i Hrvati mogli izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, a svi u zemlji, neovisno o tome kako se izjašnjavali, se mogli kandidirati na sve funkcije. Podrazumijeva razgovore, traženja rješenja kroz dijalog i poštivanje dogovorenog i potpisanog o tim i drugim pitanjima, između političkih predstavnika tri naroda, umjesto sukobljavanja, prijetnji, međusobnih optužbi, dominacije nad drugima i prevara. Podrazumijeva nastavak europskog puta kojeg podržava ogromna većina pripadnika sva tri naroda i po mogućnosti, puta ka članstvu u NATO-u, umjesto sukobljavanja sa Zapadom i jačanje veza s autokratskim i tiranskim režimima. Podrazumijeva borbu protiv kriminala i korupcije i stvaranje ambijenta za privlačenje investicija kako bi se zaustavio trend ekonomskog nazadovanja i odlaska mladih obitelji.
Koliko će nova vlast u ovom uspjeti, i hoće li “progresivnog” Izetbegovića uspjeti poslati u oporbu, ostaje vidjeti. No, jedno je više nego jasno. U Izetbegovićevom planu nema budućnosti za BiH i njezine žitelje. Na sreću to većina uviđa.
Vrisak.info
