Sudac Vagn Prusse Joensen je ušao je u sudnicu i kazao kako neće čitati cijelu presudu, već samo sažetak. Potom je krenuo čitati detalje prvostupanjske presude te obrazlagati žalbeni postupak. Karadžić mirno prati suđenje i izlaganje predsjedavajućeg Vijeća.
Govoreći o žalbama koji se tiču zaključaka o progonu, predsjedavajući Joensen je rekao da obrana nije pokazala da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo u rezoniranju. Žalbeno vijeće je zaključilo da nije bilo pogrešaka pri zaključivanju događanja na Markalama u Sarajevu te ne nalazi kvalitetne argumente u vezi sa žalbom Karadžića da nije namjeravao sudjelovati u zločinima u Sarajevu. Vijeće je ustvrdilo kako je Karadžić imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo.
Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore “nepodnošljivi uvjeti bez nade za dalji opstanak”. Žalbeno vijeće nije našlo greške u odluci prvostupanjskih sudaca u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice koji se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca s područja Srebrenice.
Sudac je ustvrdio kako dokazi o oslobođenju nekoliko pojedinaca u Srebrenici ne ukazuju na to da nije postojala genocidna namjera.
“Karadžićevi navodi da je on odgovoran za to samo zato što je predsjednik su neuvjerljivi. Njegovi navodi nisu ni razumni niti uvjerljivi”, rekao je sudac.
Govoreći o točki presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce 1995. godine, Joensen je rekao da se prvostupanjsko Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni.
Vijeće će krenulo obrazlagati zaključke po žalbama tužiteljstva.
Govoreći o prvoj točki žalbe, da su ubojstva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudac Joensen je rekao da tužitelji nisu dokazali da je prvostupanjsko Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine. Prva točka žalbe je odbijena.
Govoreći o žalbi na točku za genocid 1992. sudac je rekao kako se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužitelja da odluka nije dobro objašnjena. Odbijena je i druga točka žalbe.
Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje suca Den Prade, stava je da tužitelji nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bh. općina. Žalbeno vijeće je odbilo točko da je Karadžić kriv za genocid u sedam bh. općina.
Odbijena je Karadžićeva žalba na dužinu kazne. Žalbeno vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna, kad se njegova kazna usporedi s osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.
Obzirom na sudjelovanje u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo sudjelovanje u njima. Prema sucu, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.
Sudac je pozvao Karadžića da ustane, osuđen je na doživotni zatvor. Karadžić je danas pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju za osuđen najteže ratne zločine na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Ovo je konačna presuda Karadžiću.
(dnevnik.hr/index.hr)
