Novi slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se u ponedjeljak, 12. veljače, u Srednjoj strojarskoj školi u Tuzli, doznaje portal Tuzlalive.ba. Tijekom dnevne smjene, u 13 sati, skupina od tri, četiri maloljetna učenika napala je braću blizance iz istog razreda i tom ih prilikom pokušala ugurati u školski toalet. Kako doznaje navedeni portal, jedan od učenika uspio se izvući i pobjeći, dok su drugoga pretukli.
Roditelji uplašeni
Prema riječima neimenovanog izvora, nesretnog mladića su tukli šakama i nogama, nazivali su ga pogrdnim imenima, psovali mu, bacali ga o zid te je u jednom trenutku izgubio svijest. Poslije su mu prijetili da će ga izbosti ako policiji ili bilo kome drugom kaže za događaj. Ozljede u predjelu glave i po tijelu neimenovanog maloljetnog učenika konstatirao je dežurni liječnik Doma zdravlja Tuzla, gdje su mladića, koji će za mjesec dana biti punoljetan, radi pružanja pomoći doveli uplašeni roditelji. Nakon pregleda žrtva je upućena na Kliniku za psihijatriju. O događaju su upoznati škola i policija. Kako doznaje ovaj portal, roditelji pretučenog mladića uplašeni su da bi napadači mogli ostvariti prijetnju i ponovno, ovaj put još teže, ozlijediti njihove sinove. Ovo je samo jedan u nizu slučajeva vršnjačkog nasilja u BiH. Nasilje nad djecom i maloljetnicima u BiH ključni je problem bez sustavnog rješenja, gdje nasilnici prođu s minimalnim ili nikakvim kaznama, dok žrtve traumu nose cijeloga života. Nasilje nad djecom i maloljetnicima u BiH je problem nultog prioriteta i situacija je zaista alarmantna jer je svako treće dijete žrtva nasilja u školama – upozorio je još prošle godine psihoterapeut i obiteljski savjetnik Denyel-Ismir Kovač. On tvrdi da je vršnjačko nasilje vrlo prisutno u BiH te da je takav oblik nasilja u porastu u cijelom svijetu. Ocjenjuje da je poražavajuća činjenica da roditelji često prijavljuju neki oblik nasilja nad djecom koje se događa u školi, ali je problem u tome što nasilnici ne budu sankcionirani. To ide na štetu žrtve jer se šalje pogrešna poruka da je nasilje u redu i prihvatljivo, što se, ističe, ne smije događati. Također ističe da problem predstavlja i to da žrtve nakon pretrpljenog nasilja šute jer nisu sigurne kome to povjeriti ili nemaju povjerenja u sustav zaštite. Postoje i poteškoće u komunikaciji unutar obiteljskog sustava, nedovoljna povezanost između članova obitelji te distanciranost, što u mnogome otežava razgovor o traumatskom iskustvu prouzročenom zlostavljanjem ili nekom vrstom nasilja.
Rijetki traže pomoć
Nedovoljna otvorenost u komunikaciji između roditelja i djece, burno reagiranje te nedovoljna uključenost i posvećenost djetetu, često dovode do složenih konflikata koji nastaju iz situacija kada djeca iz neupućenosti, straha, stigme, straha od kazne ili poniženja, kao i nedovoljno ozbiljnog shvaćanja što nasilje samo po sebi predstavlja, prave pogrešku ne prijavljujući, nego sami pokušavaju riješiti problem – upozorio je Kovač, piše radiosarajevo.ba. Tvrdi da se vrlo mali broj djece obrati nekome u školi ili policiji za pomoć te da podaci iz rada u praksi upućuju na to da se radije odluče trpjeti nasilje dokle god se mogu nositi s tim, zanemarujući ili upuštajući se u borbu s dodatnim teretom simptoma. – Ono što nam mogu biti signali da se nešto događa su nagle ili velike promjene u ponašanju, smanjenje koncentracije, pojave agresivnih epizoda, povučenosti ili distanciranje od prijatelja – istaknuo je. Također navodi kako posljedice izazvane nasilničkim ponašanjem i zlostavljanjem mogu biti u obliku poremećaja sna ili prehrane, mučnine, povraćanja, poremećaja metabolizma, neuravnoteženog rada srca, glavobolje, problemi i poremećaj digestivnog trakta, vrtoglavice.
Vrisak.info
