Bez obzira na to kakve mu nakane bile, visoki predstavnik Christian Schmidt odlukom o nametanju izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine samo je zakomplicirao situaciju u zemlji i doveo u pitanje mnogo toga. Ne samo što je politički ambijent kontaminiran do te mjere da će zamah na europskom putu vjerojatno biti usporen, a možda i zaustavljen, već su i mnoge druge stvari došle pod znak pitanja.
Polovično rješenje
Jedna od njih svakako je izborna reforma, a tek će se vidjeti kakav će izravni ili posredni utjecaj imati Schmidtova odluka na organizaciju i provedbu lokalnih izbora planiranih za jesen ove godine. Ono što je neupitno je da Schmidtove izmjene i dopune Izbornog zakona BiH nisu riješile suštinske i ključne probleme u izbornom zakonodavstvu. Domaći politički akteri bili su na dobrom putu, uz tehničke i izmjene koje se tiču transparentnosti i integriteta izbora, kako to vole reći međunarodni dužnosnici, riješiti i neke političke prijepore koji već godinama opterećuju međunacionalne odnose u BiH. Temeljni je svakako majorizacija Hrvata, odnosno uporno nametanje Hrvatima predstavnika u tročlanom Predsjedništvu BiH. Jasno je da negiranje većinske hrvatske izborne volje dulje razdoblje opterećuje odnose Hrvata i Bošnjaka te negativno utječe i na rješavanje brojnih drugih pitanja između dvaju naroda, poglavito u Federaciji. Ideja po kojoj bi se zakonskim izmjenama uveo samo mehanizam odvraćanja od prakse nametanja predstavnika Hrvatima, a potpune izmjene da se osiguraju ustavnim izmjenama kada se za to steknu politički preduvjeti, za Ured visokog predstavnika očito nije bila dovoljno uvjerljiva. Nametanjem polovične izborne reforme Schmidt je dao alibi bošnjačkim političarima da zadugo ne sjedaju za pregovarački stol kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona koje su bitne Hrvatima. Tehničke izmjene jesu važne, iako je upitno koliko su uopće dobra i provediva rješenja koja je nametnuo visoki predstavnik. Suštinski politički problem izbornog zakonodavstva u BiH je njegova zloupotreba u nametanju izborne volje cijelom jednom narodu, što generira brojne druge probleme u zemlji. Ako se to pitanje ne riješi u ovom mandatu, a nakon Schmidtove odluke to je prilično otežano, BiH će i sljedeće opće izbore, 2026. godine, dočekati uz političke tenzije i špekulacije o novom izbornom inženjeringu na štetu Hrvata.
Preglasavanje Hrvata
Iz OHR-a su poručili kako intervencija visokog predstavnika u Izborni zakon BiH ne znači da se domaći političari ne mogu dogovoriti oko svih drugih potrebnih izmjena ovog dokumenta, pa i samog Ustava BiH. Međutim, u praksi će to teško biti provesti jer prvo se mora stabilizirati politička situacija u zemlji, a tek potom ponovno otvoriti razgovore o izbornoj reformi. Sad mnogo teže jer bošnjačke stranke imaju alibi izbjegavati i same razgovore, a pogotovo konkretan dogovor o zakonskom sprječavanju majorizacije Hrvata. Nisu, ipak, svi izgledi izgubljeni. Uz malo političke volje i spremnosti na kompromis, stranke vladajuće koalicije na državnoj razini mogu prije sljedeće izborne godine (odnosno prije izbora 2026. godine) u parlamentarnoj proceduri usvojiti nove izmjene Izbornog zakona, a uz kooperativniji pristup oporbe, čak i ustavne amandmane. Važno bi bilo da Europska unija i Sjedinjene Američke Države potaknu takav razvoj događaja jer bi, uz njihovu potporu, pomoć, pa i pritisak, to sigurno bilo lakše uraditi. Ne dogodi li se to, znamo što nas očekuje. Ulazak u još jedne izbore u kojima će se Hrvatima, otvoreno ili prikriveno, moći prijetiti negiranjem njihove izborne volje. To za sobom povlači političke i međunacionalne tenzije, skretanje pozornosti s drugih važnih ekonomskih, socijalnih i svih onih tema bitnih za svakodnevni život ljudi u ovoj zemlji. Već sad ima najava i naznaka da će Hrvati biti ucjenjivani kandidaturom nekog “novog Komšića”. Mogućnost preglasavanja Hrvata koju nudi sadašnji Izborni zakon BiH toliko je puta iskorištena, da ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se to dogodi i 2026. godine. Hrvati su u takvoj situaciji prisiljeni na političku homogenizaciju, ali čak i tada ovise o “dobroj volji” bošnjačke politike. I ako nije htio, visoki je predstavnik tome itekako doprinjeo, navodi Večernji list BiH.
Vrisak.info
