Na današnji dan, 6. travnja 1985., dogodila se jedna od najstrašnijih prometnih nesreća u povijesti Hercegovine, koja je zauvijek ostavila trag tuge u srcima lokalnog stanovništva.
Autobus s radnicima mostarskog poduzeća JP Parkovi, vraćajući se s posla iz Sarajeva i Zenice, sletio je u Jablaničko jezero kod mjesta Paprasko, na magistralnom putu Sarajevo – Mostar.
Nesreća je rezultirala gubitkom života 36 osoba, uključujući 35 radnika i jednog električara koji se našao u to vrijeme na mjestu nesreće, čime su se mnoga obitelji suočile s nezamislivom tragedijom. Iza poginulih je ostalo više od 80 maloljetne djece, a cijela Hercegovina našla se u žalosti.
Prema svjedočenjima, autobus je nakon sudara s prikolicom kamiona pao niz provaliju visoku 70 metara i završio na dnu jezera, dubokom 15 metara.
Samo ih je sedmero preživjelo. Riječ je o Mati Mitru (1949.) iz Osoja kraj Posušja, Vladi Kvesiću (1963.) iz Biograca kod Širokog Brijega, Hasanu Haliloviću (1952.) iz Ostrošca kod Jablanice, Boži Ćoriću (1937.) također iz Biograca, Blagoju Petkoviću iz Nevesinja, Bošku Stojanoviću iz Mostara i Rajku Bokšiću iz širokobrijeških Jara koji je tada imao svega 22 godine.
Rajko Bokšić, mladić iz Jara kod Širokog Brijega, koji je kasnije opisao svoje dramatično iskustvo spašavanja. Njegov iskaz, prenesen u medijima, još uvijek služi kao bolno podsjećanje na razmjere ove tragedije.
Lokalni stanovnici Jablanice pokazali su izuzetnu solidarnost, pružajući pomoć preživjelima, donoseći hranu, odjeću i nudivši krv za ozlijeđene. Dva dana nakon nesreće, u Mostaru je održan zajednički ispraćaj za žrtve kojem je prisustvovalo više od 30.000 ljudi, dok je vijest o nesreći odjeknula na svim svjetskim medijima.
Vozač kamiona, Srećko Miličević, proglašen je odgovornim za nesreću zbog gubitka kontrole nad vozilom, te je osuđen na više od šest godina zatvora. Danas, 40 godina kasnije, gotovo da nema tragova ove tragedije u javnom prostoru – nedostaje spomenik na mjestu nesreće, a dokumentacija poduzeća JP Parkovi je, prema tvrdnjama, izgubljena u požaru.
Unatoč svemu, sjećanje na poginule ostaje živo u srcima obitelji, prijatelja i cijele Hercegovine. Njihova žrtva nikada nije zaboravljena, iako fizički podsjetnici na ovu tragediju ne postoje, emocionalni teret i dalje ostaje prisutan u kolektivnom pamćenju Hercegovine.
U prometnoj nezgodi život su izgubili Mirko Lugonja (49) iz Jara, Remzija Kebo (32) iz Dračevica, Grgo Ćorić (45), Mate Zelenika (33), Drago Damjanović (33) iz Biograca, Ivan Jelić (45) iz Mokrog, Ivan Karačić (31) iz Crnča, Mirko Čović (49) iz Ljutog Doca, Ivan Ljubić (40) iz Ljutog Doca, Osman Marić (32) iz Međina kod Mostara, Ramiz Marić iz Dobriča, Halil Marić (27) iz Kokorine, Šaban Mrdžić (29) iz Kokorine, Ahmet Mujić (46) iz Potoka, Bajro Nazrajić (40) iz Ravni, Ramo Gadara (50) iz Radina, Salko Gadara (36) iz Radina, Džemo Mehremić (20) iz Radina, Mladen Arapović (51) iz Slipčića, Sule Isić (56) iz Gornje Gnojnice, Lazar Stojanović (29) iz Šipačna, Blaž Zovko (32) iz Pologa, Ivan Soldo (18) iz Kosora, Hasan Habibija (25) iz Krušnice, Džafer Omerović (42) iz Krušnice, vozač autobusa Mile Leko (47) iz Bune, Mahmut Pupo (24) iz Paroša, Mehmed Šipković (31) iz Presjeke, Jusuf Marić (31), Ivan Knezović (29) iz Goranaca, Veso Dakić (45) iz Nevesinja, Petar Tolić (31) iz Osoja kod Posušja i Vinko Tomić iz Čitluka.
Vrisak.info
