Još uvijek aktualna federalna dopremijerka i ministrica financija Jelka Milićević izjavila je u intervjuu za “Večernji list” kako se Vlada mora nositi s gorućim problemom cijele Federacije BiH, a to je spas Aluminija.
Odgovarajući na pitanje što vidi kao redoslijed poteza u spašavanju Aluminija, odnosno popravljanju teške situacije u toj tvrtki, ministrica je, između ostalog, kazala kako Vlada Federacije Aluminij promatra kao stratešku tvrtku, jer ona utječe na bruto društveni proizvod s tri posto i u ukupnoj potrošnji električne energije sudjeluje s 15 posto te da su to dvije odrednice koje traže pozornost Vlade.
– Nama je problem što mi u postojećem kapacitetu ne možemo poduzeti posebne mjere vezano za Aluminij. Ono što mi pokušavamo riješiti je da u sklopu borbe za svako radno mjesto, a njih je u Aluminiju 900, pomognemo koliko možemo. Posebnom odlukom smo Aluminij uveli u status financijske konsolidacije, što znači da neće biti opterećeni starim dugovima i da se mogu okrenuti rješavanju trenutnih problema oko tekuće proizvodnje – kazala je Milićević.
Dodala je kako su istodobno tražili da se pokrenu aktivnosti u samom Aluminiju, aktivnosti s važnim dobavljačima i da se, u okviru mogućnosti, pokuša u Federaciji podijeliti rizik isporuke struje za Aluminij.
– Sve su to aktivnosti koje se skoro svakodnevno vode u Vladi. Resorni ministar, premijer i ja najčešće pregovaramo i u okviru ograničenih financijskih mogućnosti, izdvojili smo sredstva iz tekućih rezervi Federacije da bi se neke stvari pripremile i Aluminij održao ‘u životu’, jer on nije samo hercegovačko poduzeće, kako se pokušava prikazati, već poduzeće sa strateškom ulogom za Federaciju. Uostalom, kao i Željeznice, čiji ogroman dio prihoda je vezan upravo za Aluminij. Stoga ne treba ovaj problem promatrati parcijalno jer se tiče Federacije u cjelini, a ne samo jedne tvrtke ili regije – naglasila je ministrica.
Komentirajući navode kako se spominju razna rješenja i različiti prijedlozi za “spas” Aluminija, od preorijentiranja proizvodnje do ulaska stranih investitora, Milićević je kazala kako su ta rješenja nešto što je trebalo pokrenuti još 2006. godine te da ona sada ne mogu donijeti brze rezultate za spas Aluminija.
– To su strateške mjere koje su se trebale provoditi u dužem vremenskom ciklusu. Danas imamo situaciju kakvu imamo i nije nimalo lagana uloga ni uprave ni Vlade. Teško je vjerovati da će sve ove mjere koje sad provodi uprava donijeti kratkoročne rezultate – smatra Milićević.
Istaknula je kako su sad najpotrebnije veće mjere u samoj Federaciji, a to je povlaštena cijena struje od dvije elektroprivrede.
– Jedino to može kratkoročno spasiti Aluminij i ja pozivam sve da u svojim kapacitetima pomognu da se to ostvari – kazala je Milićević.
Mi smo, kaže ministrica, predlagali Aluminiju da oni pronađu prijelomnu točku, gdje se u njihovoj proizvodnji ostvaruju najmanji gubici i očekujemo da nam ponude rješenje koje će omogućiti stabilizaciju poslovanja.
Govoreći o pripremnom sastanku za “Reformsku agendu 2” i o tome očekuje li da ona zaživi kao program buduće vlasti, Milićević je istaknula kako ta agenda treba Federaciji i cijeloj BiH te kako se nada da će se sve političke stranke bar oko toga razumjeti i da će svi podržati taj dio programa.
– Pokušavamo stvoriti preduvjete za prihvaćanje Reformske agende 2 i akcijskog programa. U toj Reformskoj agendi, kako ja vidim, jedan značajan dio bi bio okrenut mladima, a drugo važno pitanje ubrzan ekonomski razvitak i nastavak svih započetih aktivnosti, uključujući fiskalnu stabilnost kao preduvjet ekonomskog rasta. I mislim da se tu dobro razumijemo – zaključila je ministrica.
