Licencirani računovođa iz Banja Luke ima plaću od, za mnoge nedostižnih, 3.000 KM. Ipak, nije mu odobren stambeni kredit. Što se banke tiče, on zarađuje 1.100 KM mjesečno. Gotovo dvije trećine plaće poslodavac mu daje u kuverti.
Ovaj je Banjolučanin prijavljen na minimalac za zaposlene sa srednjom stručnom spremom, dakle na najmanju plaću koja je u njegovoj struci legalno moguća.
U Savezu sindikata Republike Srpske kažu da ovakvi slučajevi nisu rijetki, a da radnici često nisu ni svjesni da, pristajanjem na takve aranžmane, narodski rečeno „sijeku granu na kojoj sjede“.
“Isplata dijela plaće na ruke je nezakonita, i radnik na ovaj način i sam sudjeluje u kršenju zakona i ugrožavanju radničkih prava” kategoričan je predsjednik Saveza sindikata RS-a Goran Stanković.
On ističe za Srpskainfo da ono što radnik i poslodavac „dogovore u četiri oka“, a što nije navedeno u ugovoru o radu, ne postoji: ni za banku, ni za sud, ni za javnog bilježnika, ni za fondove.
“Radni odnos je formalan. Znači, mora se zaključiti pisani ugovor o radu kojim su definirana sva međusobna prava i obveze. Sve ono što ne stoji u tom ugovoru nitko nije dužan primjenjivati. U slučaju kršenja neformalno dogovorenoga, radnik ne može tražiti zaštitu ni od inspekcije ni sudskim putem” kaže Stanković.
U prijevodu, ako se „gazda naljuti“ i radniku ne isplati „kuvertu“, piši propalo. A ako poduzeće propadne, propale su i plaće koje „ne idu preko banke“.
“Kada je poduzeće u kojem smo radili otišlo u stečaj, isplaćeni su nam samo zaostali minimalci. Ono što smo dobivali na ruke je propalo. Stečajni sudac je rekao da jednostavno ne možemo dokazati da ta dugovanja uopće postoje” priča jedna radnica iz dobojske regije.
Oduzeto mu pola radnoga staža
Ne samo da je ostala uskraćena za dio obećane plaće nego je i novčana naknada za nezaposlene, koju je primala sa Zavoda za zapošljavanje, bila minimalna.
“Dio plaće koji se isplaćuje u kuvertama formalnopravno ne postoji pa se on nigdje ne računa: ni kao osnovica za rodiljni dopust, ni kod isplata tijekom bolovanja, ni pri ostvarivanju prava na mirovinu” objašnjava Goran Stanković.
Mladi obično ne razmišljaju o radnom stažu i mirovini, ali jedan mladić, koji je radio na benzinskoj crpki, ipak je doživio šok kada je shvatio da je kod poslodavca radio godinu dana, i to udarnički, a da mu je „upisano“ samo pola godine radnoga staža.
Prijavljivanje radnika na nepuno radno vrijeme jedna je od metoda kojima nesavjesni poslodavci varaju radnike i izbjegavaju obveze.
“Bio sam prijavljen na pola radnog vremena, što znači na pola minimalca, a radio sam po osam, a nekad i po 12 sati dnevno. Najveći dio plaće dobivao sam na ruke. Tek kada sam napustio taj posao, shvatio sam da mi je priznato samo pola radnoga staža” kaže sugovornik.
„Ako je svejedno, prijavite me na 5.000 KM”
Poslodavci često uvjeravaju radnike da je „svejedno što piše u ugovoru“ i da je važna samo plaća koju radnik dobije na kraju mjeseca.
Takvo je iskustvo imala jedna Banjolučanka koja godinama radi u medijima. Prije 20 godina ponuđena joj je, kaže, plaća od, za to vrijeme solidnih, 1.200 KM.
“Na razgovoru za posao rekla sam da očekujem da na taj iznos budem i prijavljena, ali su mi odgovorili da to „nije moguće“ i da ću po ugovoru imati dvostruko manju plaću. Direktorica mi je čak rekla: „Što si zapela za to, svejedno je na koliko si prijavljena“. Odgovorila sam: „Ako je svejedno, prijavite me na 5.000 KM“ – prisjeća se ona.
Nije, naravno, dobila prijavu na 5.000 KM, ali je uspjela barem prepoloviti iznos koji joj se isplaćivao na ruke, a povećati legalnu plaću.
Goran Stanković ističe da su ovakve situacije bile uobičajene i na neki način razumljive prije 20, pa i prije 10 godina, kada je posla bilo malo, a radnika na tržištu mnogo.
Danas, tvrdi, situacija nije takva. Zbog manjka radne snage, radnici su u poziciji da mogu diktirati pravila pa zato ne bi trebali pristajati na uvjete koji su za njih, dugoročno gledano, nepovoljni.
“Radnici moraju misliti ne samo na kreditnu sposobnost nego i na svoju budućnost jer minimalna službena plaća znači da će imati i minimalnu mirovinu od koje neće moći preživjeti. Moraju se na neki način oduprijeti bahatim gazdama koji se, isplaćujući plaće na ruke, zapravo bogate preko radničkih leđa” kategoričan je Stanković.
Kako se i ranije pisalo, isplate u kuvertama i normalizacija ovakvoga protuzakonitog ponašanja plodno su tlo i za manipulacije s godišnjim odmorom.
“Mi smo ove godine dobili samo tjedan dana godišnjeg odmora, a gazda nam je obećao da će nam ostatak odmora platiti na ruke. Nije nam to platio, ali nam je uredno od toplog obroka odbio dane odmora. Kaže, tako je po zakonu. A nije spominjao da je po zakonu minimalan odmor 20 radnih dana, dakle četiri tjedna” požalio se radnik zaposlen u pekarskoj industriji u Semberiji.
Goran Stanković podsjeća da su sve ove manipulacije, kojima se krše temeljna prava radnika, omogućene zbog nakaradnoga poreznog sustava.
“Kod nas je jako mali porez na dobit, svega 10 posto, a na dividendu se porez uopće ne plaća. I onda poslodavci, izbjegavajući zakonske propise, podižu novac od dobiti i dijele plaće u kuvertama. Tako plate 10 posto poreza, umjesto 50 posto, koliko bi platili kroz poreze i doprinose na plaće da posluju legalno” objašnjava Stanković.
Podsjetimo, dobit tvrtki u Republici Srpskoj u 2025. godini povećana je za 16 posto u odnosu na godinu ranije te je iznosila gotovo 4,5 milijardi KM.
Vrisak.info
