Nazočnost predstavnika hrvatskog naroda na ovogodišnjem obilježavanju Dana Republike Srpske, koji je, usput rečeno zakonski praznik, pokazao je u političkoj i medijskoj sferi Hrvatske do sada neviđenu razinu ignorancije i nepoznavanja osnovnih činjenica o načinu funkcioniranja Bosne i Hercegovine, kao i pitanjima od strateškog interesa za hrvatski narod u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.
Mediji, pa i dobar dio političke elite u Hrvatskoj, očito su pali pod utjecaj velikobošnjačkog političkog i medijskog spinovanja, a to je vidljivo na više razina. Prva je svakako teza kako se radi o neustavnom prazniku, iako je jasno kako je Narodna skupština RS-a izmjenila zakon o Danu RS-a, nakon što ga je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, a novi zakon Ustavni sud BiH nije osporio. I to je činjenica sviđalo se to nekomu ili ne.
Druga razina nepoznavanja činjenica proizlazi iz konstantnih tvrdnji pojedinih medija i političara koji Republiku Srpsku tretiraju kao neku paradržavnu tvorevinu, unatoč tomu što je ona djelom ustavne i administrativno-teritorijalne strukture BiH. Zaboravlja se kako je RS „priznata“ potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma kao jedan od dva entiteta koji čine BiH. Taj dokument, potpisala je, uz ostale, i Hrvatska, čime je de facto priznala postojanje Republike Srpske kao entiteta sa svojim širokim ovlastima.
HDZ-u i njegovom predsjedniku spočitava se kako razlog njegovog savezništva s Dodikom nije briga za Hrvate u RS, već isključivo privatni interesi, iako je općepoznato kako je HDZ preko svog ministra u Vladi RS Davora Čordaša obnovio tisuće kuća hrvatskim povratnicima, lokalne ceste, društvene domove, katoličke crkve u tom entitetu. Za to vrijeme bošnjački predstavnici u RS-u ponavljali su mantre o genocidnoj tvorevini. Kakve su koristi od toga imali bošnjački povratnici? Nikakve. To što se Hrvati u RS ne vraćaju treba tražiti u činjenici da je od rata i njihova progona 20 godina i da su se oni već odavno ukorjenili, uglavnom u Hrvatskoj gdje rade i gdje im djeca idu u škole. I nisu protjerani u vrijeme vladavine Milorada Dodika, čija je vlast izdavajala koliko toliko za obnovu porušenih im domova, već sarajevskih miljenika SDS-ovaca.
Pored toga u jednom dijelu javnosti i političkog spektra u Hrvatskoj i dalje se nižu mantre o srpskoj državi na 50 kilometara od Zagreba, zaboravljajući pritom kako primjerice Vukovar ima Srbiju na nekoliko stotina metara.
Primjenjujući logiku s kojom su nastupali pojedini političari, ali i mediji, kometirajući nazočnost predstavnika bh. Hrvata u Banjoj Luci, moglo bi se zaključiti kako hrvatski politički predstavnici ne bi trebali ići u Sarajevo. Zašto? Pa radi se o glavnom gradu Federacije BiH koja je isto tako dobila „priznanje“ u Daytonu.
Idemo li malo dalje slijedom premisa kojima se služe političari i mediji u Hrvatskoj, a vjerojatno pod utjecajem probošnjačke medijske mašinerije potpomognute kapitalom izvana, Hrvatska bi odmah trebala zatvoriti konzulat u Banjoj Luci i obustaviti sve projekte koji se rade u suradnji s vlastima RS-a. Pa tako i one donatorske.
Posebna razina nepoznavanja strateških interesa hrvatskog naroda, a time i Hrvatske, u BiH je činjenica da se ne razumije razlog partnerstva kojeg Hrvati pokušavaju izgraditi sa Srbima u BiH i obrnuto. Nije tu riječ o nekakvim podjelama BiH, baš kao ni o nekoj pretjeranoj ljubavi, već o činjenici da malobrojniji narodi razumiju što se zapravo krije iza koncepta „građanske“ BiH.
Bošnjačke političke stranke svakodnevno i djelotvorno pokazuju kako im je cilj unitarna, građanska BiH, što podrazumjeva primjenu načela jedan čovjek- jedna glas. Namjera je najprije hrvatsko-bošnjačku Federaciju BiH pretvoriti u bošnjački entitet, a potom i BiH u bošnjačku državu. Da Hrvate žele eliminirati kao politički faktor, državotvorni narod pokazali su izborom, po treći put, Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva i formiranjem, u dva navrata, izvršne vlasti u FBiH bez predstavnika Hrvata. Da nije bilo Dodikovog SNSD-a, bošnjačke stranke SDP i SDA bi ostavrili svoj naum i 2011. osim u FBiH i na razini BiH- instalirali svoju marionetu Slavu Kukića na čelo Vijeća ministara, a sebi odane Hrvate, Jurišićeve “pravaše” i Lijanoviće na mjesta hrvatskih ministara. Zahvaljujući Dodikovom Dragi Puzigaći osujećen je pokušaj donošenja protustavnog Zakona o izbornim jedinicama u Domu naroda, kojeg su bošnjački zastupnici ranije usvojili u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, čime bi se osigurao zakonski okvir za konačni obračun s Hrvatima kao konstitutivnim narodom u FBiH.
Jedina brana takvim hegemonističkim aspiracijama upravo je hrvatsko-srpski savez. I otuda tolika haranga bošnjačkih medija i političara na Čovića, na čije su brojne obmane i manipulativno izvještavanje nasjeli i u Hrvatskoj
Razina nepoznavanja činjenica i trenutnog političkog položaja Hrvata u BiH postala je očita nakon prošlomjesečne rasprave u Hrvatskom saboru o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH, kada je postalo vidljivo koliko zapravo mali postotak saborskih zastupnika “vlada materijom” koja bi im trebala biti strateško pitanje. Ta je rasprva otkrila, kako većina zastupnika koji su raspravljali o stanju u BiH nije znalo ni kako se formira vlast u BiH.
HMS
