Nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini (BiH) i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem, čije razmjere najbolje ilustrira statistika – samo u 2024. godini smrtno je stradalo 12 žena u slučaju femicida. Iako se ova pojava neprestano ističe, na državnoj razini ne postoji jedinstven registar nasilja u obitelji, niti evidencija o broju žrtava. Ova praznina u podacima otežava donošenje adekvatnih mjera za razumijevanje i rješavanje problema, čime institucije ostaju nesposobne pružiti odgovarajuću reakciju.
Tea Rebac Mikulić, socijalna radnica i vještak psihoterapeutkinja iz udruženja “Žena BiH” u Mostaru, ističe nekoliko ključnih razloga zbog kojih žene ne prijavljuju nasilje. Tradicionalno shvaćanje rodnih uloga, prisutno i među ženama i muškarcima, čini da mnoge žene nasilje doživljavaju kao nešto uobičajeno.
“Žene smatraju da je nasilje dio svakodnevice jer su ga doživjele njihove majke i bake”, objašnjava Rebac Mikulić.
Osim duboko ukorijenjenih stavova, ozbiljan problem predstavlja i neadekvatan odgovor institucija. Čak i kad se nasilje prijavi, žrtve se vrlo često moraju suočavati sa svojim zlostavljačima u sudnicama, gdje sustav ne nudi dovoljnu zaštitu i osjetljivost prema njihovim potrebama. Rebac Mikulić naglašava kako bi cijelo društvo trebalo osuditi nasilje i osigurati institucionalnu potporu žrtvama.
Ekonomska nesigurnost
Još jedan od ključnih razloga zbog kojih žene ostaju u nasilnim odnosima je ekonomska nesigurnost. Često su nezaposlene, imaju malu djecu ili su trudne, a nemaju vlastiti izvor prihoda, imovinu niti bilo kakvu alternativu za izlazak iz nasilnog okruženja. “Žene jednostavno nemaju kamo otići”, kaže Rebac Mikulić, ističući kako je ekonomska neovisnost ključna za izlazak iz nasilnog odnosa.
Poseban izazov predstavlja i nedovoljna svijest o tome što čini nasilje, osobito u romskim zajednicama, gdje je normativno ponašanje stupiti u brak u ranoj dobi i brzo postati majka. “Kod romske populacije je nažalost uobičajeno da se djevojčice udaju već s 12, 13 ili 14 godina, a vrlo često nisu ni svjesne da je to nasilje”, objašnjava Rebac Mikulić, naglašavajući kako nije uvijek jasno što znači pravo na autonomiju i pristup zdravlju.
Nasilje nad ženama nije samo fizičko
Nasilje nad ženama nije samo fizičko zlostavljanje – psihološko nasilje, koje je često teže prepoznati i dokazati, ostavlja dublje i dugotrajnije emotivne posljedice. “Mnoge osobe smatraju da nasilja nije bilo ukoliko na žrtvi nema vidljivih modrica. Međutim, psihičko i seksualno nasilje, kao i ekonomsko i duhovno nasilje, imaju jednako destruktivan utjecaj”, napominje Rebac Mikulić.
Kako poboljšati sustav podrške?
Tragično ubojstvo Nizame Hećimović, koje je potreslo javnost, potaknulo je brojne rasprave o prevenciji nasilja, odgovornosti institucija i nužnim zakonskim promjenama. Međutim, Tea Rebac Mikulić smatra da problem nije u nedostatku zakona, već u njihovoj primjeni. “Zakoni postoje, ali su često mrtvo slovo na papiru. Ključno je njihovo dosljedno provođenje”, ističe.
Sigurne kuće u BiH
U BiH postoji osam sigurnih kuća, od kojih je pet u Federaciji BiH i tri u Republici Srpskoj. Ipak, Rebac Mikulić smatra da bi trebalo osigurati širi pristup i podršku žrtvama, što uključuje bolje osnaživanje institucija, kao i edukaciju društva o važnosti prevencije i reakcije na nasilje.
Zaustavljanje nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini zahtijeva zajednički napor svih sektora društva – od zakonodavstva, kroz dosljednu primjenu zakona, do promjene svesti među ljudima kako bi žene mogle živjeti u sigurnosti i slobodi, bez straha od nasilja.
Vrisak.info
