Boriša Falatar iz Naše stranke bit će kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda na predstojećim općim izborima u BiH, potvrđeno je na pres-konferenciji te stranke održanoj u Sarajevu. Falataru je ovo prvi angažman u bosanskohercegovačkoj politici, a motivi za kandidaturu iz stranke socijal-liberalnog opredjeljenja su, kako je izjavio na pres-konferenciji, propuštene prilike bh. diplomacije na međunarodnom planu da zemlju povede ka ekonomskom i socijalnom prosperitetu te vraćanje vjere mladim ljudima u mogućnost dostojanstvenog življenja u BiH. On poručuje da Bosna i Hercegovina, kao i njeni građani, zaslužuju bolje stanje, prenosi bljesak.info.
”Odluku da se aktivno uključim u politiku sam donio u Busovači. Tamo sam, šetajući gradom, upoznao Nikolinu i njenog malog sina Patrika. Nikolina je jedna nasmijana djevojka, radi na recepciji hotela na izlazu iz grada. Rođena je krajem rata i cijeli život je provela u Busovači. Kad sam je pitao čime se bave njeni vršnjaci, rekla mi je da je od njih 31 iz razreda, koliko ih je diplomiralo prije tri godine, u Bosni i Hercegovini danas ostala samo ona. Svi njeni vršnjaci su podigli sidro. Tada sam shvatio što zaista znači 150.000 ljudi koji su u protekle četiri godine napustili ovu državu. To nije samo broj. I nisu samo ljudi koji su otišli. To su: tihe ulice, puste školske klupe, zatvorene prodavnice, to je mali Patrik sam na igralištu, to su majke i očevi, djedovi i bake širom BiH, koji svoju djecu i unuke, umjesto da grle i ljube, gledaju jednom ili dvaput mjesečno na minijaturnom ekranu. Mene to duboko pogađa i ljuti zato što znam šta znači pozdraviti se s najboljim drugom u ranu zoru, sjesti na autobus i kroz kišno staklo odmahnuti majci”, rekao je između ostalog Falatar. Obitelji se razdiru, prijateljstva se gase i ljudi žive i umiru sami, daleko od najbližih, dodao je, ne zbog rata već zbog 25 godina pogrešnih poteza ljudi na vlasti. Zbog takvih poteza svi ispaštaju – umirovljenici koji su čitav život vrijedno radili a sad jedva spajaju kraj s krajem; radnici koji rade za minimalnu platu, privrednici koji financiraju sustav koji radi protiv njih, bh. građani u inostranstvu i oni koji vide svoju budućnost drugdje, nezaposleni koji glasačkim listićem ili partijskom knjižicom pokušavaju osigurati egzistenciju. ”Čak i oni koji su se snašli u ovom sustavu i koriste ga u svoje svrhe, zaslužuju bolje”, dostojanstven život i satisfakciju privređivanja od vlastitog rada. Zaslužuju da se cijene oni sami, a ne njihove veze – rekao je između ostalog Falatar obrazlažući motive za kandidaturu. Poručio je da želi doprinijeti izgradnji mirnog i zadovoljnog društva sa zadovoljnim ljudima, novim tvornicama, obrađenom zemljom, s mladim ljudima koji ostaju u njihovoj domovini. Boriša Falatar rođen je u Sarajevu 6. lipnja 1975. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Sa suprugom Milicom, odvjetnicom, ima dvije kćerke Lunu i Hanu te sina Ivana.
U Sarajevu je pohađao osnovnu i srednju školu koju zbog rata u BiH nastavlja i završava u Zagrebu. Započeo je karijeru kao humanitarni radnik tijekom rata u BiH. Kao 17-godišnjak, upravlja radio sistemom koji je omogućio kontakt ljudima razdvojenim ratom. Pridružio se trupama UNPROFOR-a 1993. i radio s argentinskim bataljonom. Studirao je na Paul Smiths Collegu u New Yorku, a diplomirao ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu. Nastavio je postdiplomski studij na London School of Economics, a po završetku, pridružio se Međunarodnom odboru Crvenog križa i vodio aktivnosti humanitarne zaštite u pokrajini Huambo u Angoli radeći na spajanju otete djece s njihovim obiteljima i pomažući u pregovorima s Vladom Angole o reintegraciji UNITA pobunjenika. U Ujedinjene narode se vraća kao međunarodni državni službenik UNESCO-a zadužen za vanjske poslove i odnose sa zemljama članicama. Od 2008. do 2011. radi u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, gdje predstavlja UNESCO na Generalnoj skupštini UN-a, ECOSOC-u i Vijeću sigurnosti. Nakon toga postaje UNESCO-ov koordinator programa u kriznim područjima, zadužen za humanitarne i razvojne programe u Južnom Sudanu, Libiji, Siriji, Iranu i Palestini. Bio je član kabineta glavne ravnateljice UNESCO-a Irine Bokove u vrijeme kad je ona bila kandidatkinja za mjesto glavne tajnice UN-a. Falatar je bio zadužen za odnose s Izraelom i Palestinom i pregovarao je o brojnim rezolucijama između tih država. Tijekom desetogodišnjeg razdoblja, savjetovao je pet predsjednika Generalne konferencije UNESCO-a. Govori engleski, francuski, španjolski, talijanski i portugalski jezik.
