Na poluvremenu utakmice s Marokom, Roberto Martinez je, kao rijetko kada, umjesto igrača, odlučio promijeniti postavke. Standardnih 3-4-2-1 prebacio je u tome času u logičnijih 4-2-3-1, uvlačeći Hazarda s krila na centralnu poziciju.
– Ovo će nam se osvetiti – otelo se jednom belgijskom kolegi, dok smo u kafiću stadiona, prije naše utakmice, gledali dvoboj Belgije i Maroka, piše Tomislav Juranović/Sportske novosti.
Bio je u pravu; nisam posve razumio što razgovara s drugim novinarom, no prema gestikulaciji, bilo je posve jasno kome se “obraća” – rajskom igraču, zaboravljenom u prošlosti. S njime, ali i bez njega, Belgija je na kraju poražena sa zasluženih 0-2.
Belgijski skeptici
Istina, ovo dosad nije ni De Bruyneov Mundijal, obrana se čini spremna za umirovljenički izlet na Floridu, no ključ dosadašnjih loših izdanja belgijske zlatne generacije na zalasku definitivno je Eden Hazard. Njegove partije potpuno su izblijedjela slika negda sjajnog španera, koji je na motoru, driblingom, asistom i udarcima lomio suparnike. A kada pored sebe ima takvog, istrošenog i nespremnog partnera, onda ni magični Kevin, očito, ne može sam. Doduše, niti Witsel i Tielemans ne pokazuju partije iz madridskog Atletica i Leicestera…
– Ne možemo osvojiti Mundijal jer smo prestari – kazao je nekidan Kevin De Bruyne.
To, međutim, nije istina. Ovakva Belgija ne može osvojiti SP, ne zbog godina, već zbog igre. Jednostavno, nije dovoljno dobra. “Ne bih stavio kuću na Belgiju protiv Hrvatske, koja se diže, ima energiju, kemiju i igrače koji su u formi debelo ispred svojih suparnika”, reći će Julien Laurens iz ESPN-a.
Ipak, postoji jedna važna stavka, koja se lako lijepi na drugu: za Hrvatsku, prema svim najavama, u prvu momčad trebao bi se vratiti – Romelu Lukaku. U odnosu na Batshuayija, on je drugi svijet napadača, čovjek koji razgrće obranu, čuva loptu za vezne igrače, navlači stopere i otvara koridore. Belgija s Lukakuom i bez njega nije ista momčad, premda danas djeluje kao razbijena vojska. Dakle, povratak Interova gorostasa bit će definitivno “momentum”, koji će Martinezu pomoći izgraditi bolji sustav, željan preokreta i prolaska dalje.
Zlatko Dalić opsežno se priprema za taj sraz. Analizirao je Belgiju iz svih kuteva, znajući da će koncentracija opasnosti sada biti utkana u sam vrh njihova napada, što može poremetiti samo procjena da Lukaku ne može od prve minute. No, u takvoj utakmici, na prolaz ili ispadanje, tko će mu reći da sjedne na klupu…
Upravo stoga, Hrvatska mora biti mudra, strpljiva i pogotovo mora izbjeći početne “crne minute”. Doći u rani minus kontra Belgije, imalo bi ozbiljne posljedice. Dalić, prema posljednjim informacijama, neće mijenjati pobjednički sastav kontra Kanade, što je logično. I premda je možda imao, ili ima ideju, na teren zbog agresivnosti poslati Budimira, trolist Kramarić – Livaja – Perišić čini se logičnijim izborom; oni, naime, brzim kretnjama i ubodima itekako mogu nauditi trojcu iz belgijskog zadnjeg reda, a pogotovo Alderweireldu i Vertonghenu. Ako usto hrvatski vezni red reagira otprve kao od dvadesete minute duela s Kanađanima, s profesorskom partijom Matea Kovačića, Hrvatska će stvoriti sve preduvjete za pozitivan rezultat, i bit će bliže pobjedi. Aktivni “vatreni” osnovna su premisa ovoga dvoboja.
Ponoviti “masterclass”
Mogu li to? Dojam odavde, s terena, djeluje jako dobro. I premda može zavarati, zašto ne razmišljati pozitivno? Maroko je pragmatičnu Hrvatsku zauzdao, a potom su “vatreni” održali 70-minutni “masterclass” Kanađanima. Belgija je u tim duelima jedva disala, ili je bila nokautirana. Naravno, jedan “lucky punch” dovoljan joj je da se vrati u ovaj mundijalski ring, i izdrži dalje od treće runde, no promatrajući oba “kuta”, onaj lik u bijelim hlačicama na kvadratiće izgleda bitno bolje: energičnije, odlučnije, raspoloženije. I ako moramo tipovati, on će pobijediti u ovom meču. Pa makar i na prebrojavanje glasova…
Vrisak.info
