– Kada su mi iz Buenos Airesa javili da mi je umro otac, odmah sam kupio kartu i prvim letom otišao u Argentinu. Bilo je to još 12. ožujka. Imao sam povratni let 23. ožujka, ali 19. ožujka u Argentini je stupila na snagu potpuna zabrana kretanja i stroga karantena zbog pandemije koronavirusa… Ta je zabrana još na snazi, a ja sam zarobljen u obiteljskoj kući s mamom, braćom i ostalom rodbinom. Na rubu sam očaja jer u Knešpolju kod Širokog Brijega ostale su mi kći i supruga. Uz to, igrač sam trećeligaša NK Kamen iz Ivanbegovine (Imotski). Osim što stalno kontaktiram telefonom s obitelji, stupio sam u vezu s ljudima u Kamenu. Razumiju moj problem. Čak je na kraju ispalo dobro što su u Hrvatskoj sva prvenstva (osim Prve HNL) prekinuta i zaključena. Pokušao sam naći bilo koji način za otputovati za Europu, ali svi su letovi zaustavljeni. Onda su pojedine europske zemlje počele organizirati letove za Europu za svoje građane, pa sam tražio način “priključiti” se nekom od tih letova…
U Argentini se zateklo oko 5000 Europljana, još njih dosta u susjednim zemljama (Čile, Paragvaj, Urugvaj, Brazil, Bolivija):
– Saznao sam da u cijeloj Južnoj Americi (i na cijeloj južnoj hemisferi!, op. a) ne postoji ni jedno bh. veleposlanstvo (imam bh. državljanstvo). Nisam odustao pa sam slao e-mailove na sve strane svijeta i telefonirao u postojeća bh. veleposlanstva, u Austriji, SAD-u, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Turskoj… ponegdje i više puta. No, ni od kuda ni glasa. Na mailove nisu stizali odgovori, telefoni su stalno šutjeli! Jedini se javio Vanja Filipović, bh. veleposlanik u Velikoj Britaniji. On je bio jako susretljiv i pokušao pomoći. Ali, nije mogao pomoći, svi zrakoplovi bili su puni…
Jer, i najveći zrakoplovi mogli su ukrcati samo do 100 putnika, taj se broj morao poštovati zbog “socijalnog razmaka”:
– Pokušat ću nakon svega zvati bh. veleposlanstva na Bliskom istoku. Za let koji je otkazan 24. ožujka neću dobiti nadoknadu i moram platiti oko tisuću eura za novu kartu, ali ne žalim. Sve bih dao samo da se opet nađem sa svojom obitelji, kaže Varea:
– Srećom, moja obitelj ima veliku kuću s terasom pa tamo treniram s dvojicom braće. Razmišljam: pa meni je ipak dobro, jer oni koji imaju mali stan i nemaju terase ne mogu nigdje. A Buenos Aires je golem grad, s oko 15 milijuna stanovnika… – kaže Varea i priča kako su se za njegov slučaj zainteresirale i argentinske novine te objavile veliku priču o njegovim problemima s povratkom obitelji…, piše Večernji list BiH.
Juan Miguel Varea stigao je prije 11 godina iz Argentine u BiH i odmah postao zvijezda Premijer lige BiH. Te je godine Široki Brijeg igrao u pretkolu Europske lige protiv austrijskog Sturma iz Graza te svojom igrom “zapalio” inače prilično hladne i suzdržane Austrijance, koji su Širokom ponudili 600.000 eura za otkup ugovora. No, na Pecari se nisu htjeli odmah riješiti “paklenog” Argentinca, a i publika ga je odmah prihvatila. Uz sve igre koje je pružao, cijena mu je mogla samo rasti. No, stigla je teška ozljeda i dugačko liječenje pa je Varea malo pao u zaborav. Nakon dugo vremena vratio se, ali zakoni nogometne ponude i potražnje takvi su da se preko noći mijenjaju. Argentinac je na početku karijere igrao u slavnom Velez Sarsfieldu, velikom klubu, koji je jednom bio i svjetski klupski prvak. Išao je na posudbe u više kolumbijskih klubova, ali kad je posudba istekla, novi trener argentinskog velikana nije baš cijenio Vareu. Odlučio se otići u Europu. S Pecare je otišao u Azerbajdžan, zatim se vratio u Željezničar te otišao u Bugarsku i na kraju se našao u Kamenu.
Nadajmo se da će se njegova “koronaavantura” uskoro sretno završiti, uz pomoć bh. diplomacije ili na neki drugi način, te da će se Varea uskoro vratiti obitelji u Knešpolje.
Vrisak.info
