Euforija se polako i sigurno stišava. Prosinac, kad smo tradicionalno radosniji i kad se dinamika života poveća višestruko u odnosu na neke druge mjesece, završio je i stigao je siječanj, koji je često vrijeme za “otrježnjenje”, odnosno na naplatu dolaze računi jer se u posljednjem mjesecu u godini više potrošilo.
Trošilo se previše
– Tko god je došao, nije štedio i tada se najviše zaradi, a onda se iz tog mjeseca dobit prelijeva u siječanj, pa i veljaču kako bismo osigurali plaće i platili sve što dolazi na naplatu – pričaju novinaru Večernjeg lista u jednoj darovnoj trgovini u Mostaru.
Za blagdansku košaricu u prosincu se trošilo od 300 do 1000 maraka, kupovalo se hranu, piće, darove. Svatko je želio raskošnije slaviti blagdane. Naravno, tko se nije držao neke razine potrošnje, sada je u problemu. Uzimalo se i mikrokredite i posuđivalo novac. Da se lakše prebrodi mjesec, pomogla je i dijaspora, koja sada odlazi. – U nedjelju treba preko granice jer se radi u ponedjeljak.
Proslavio sam sve u rodnom kraju, od Božića, preko Nove godine i za blagdan Sveta tri kralja sam tu, a onda treba raditi. Prebrzo sve ovo prođe i naravno da mi bude žao, međutim, u ponedjeljak već slijedi povratak u rutinu. Čim se vratim u kolotečinu, drukčije je. Lijepo je razmišljati o životu u rodnom kraju onda kad smo svi doma i kad nam je lijepo, no od tog se ne živi. Treba zaraditi novac, treba ga poslati ukućanima, obitelji, treba doći kući s novcem kako bi se neke stvari kupile i tako dalje – kaže nam Ivan koji će nakon nedjeljnog ručka na put dug stotine kilometara, a već razmišlja i o smanjenju plaća u Njemačkoj, po novim zakonima, što će dovesti do povećanja doprinosa za radnike. S jedne strane se dobiva, s druge gubi. Očito je da siječanj treba preživjeti i ostati psihički zdrav jer je ovo za mnoge najkompleksniji mjesec u godini.
Psihijatar Dalibor Zubac svojedobno je analizirao ovo vrijeme, odnosno činjenicu da smo od prosinca, tj. od Svetog Nikole euforični, nakon čega slijedi depresija…
– To je cijeli prosinac kada postoji stanje neke, u najmanju ruku, euforije koja je potaknuta blještavilom oko nas i očekivanjem o tom mjesecu. U prosincu očekujemo dobre darove, najluđu novogodišnju noć te idilična obiteljska okupljanja. Podrazumijeva se da se cijela obitelj mora okupiti za Božić, što u mnogima budi unutarnje konflikte.
Osim toga, želi se stvoriti idilično ozračje pa počinje i nekontrolirano kupovanje. Ogromne količine hrane, ogromne količine pića. Ispada kao da za Božić imamo tri želuca, a ne samo jedan. Ta silna količina hrane, to silno blještavilo uvijek daje lažni dojam, iluziju blagostanja u obitelji. Vjerojatno slike koje smo mi kao mala djeca očekivali – objašnjava. A onda dolazi siječanj, mjesec u kojem smo sada. Istraživači kažu da je treći ponedjeljak u siječnju najdepresivniji dan u godini zbog praznih bankovnih računa. Događa se sindrom djevojčice sa šibicama jer nismo dobili ono što nam je potrebno. To je prouzročilo da u prosincu manjak emotivnog blagostanja “liječimo” materijalnim stvarima pa patimo u siječnju.
I ovo će proći…
Jasno, ljudi se moraju osvijestiti i urazumiti. – U ovom razdoblju korisno je proizvesti neku vlastitu figuru, vlastitu strukturu. Redovito spavati, zdravo jesti, vježbati, meditirati, čitati, baviti se nekom kreativnom aktivnošću. To sve zvuči banalno, a na dnevnoj razini pomaže – kazao je psiholog Ivan Salečić. I ovo će proći…, ali to nije rješenje. Idemo živjeti dan po dan i ispunimo svaki radošću, blagostanjem, srećom…, a zadržimo se nešto dalje od materijalnog. Tek će onda život krenuti nabolje.
Vrisak.info
