Kako se približava dugoočekivani koncert Marka Perkovića Thompsona, koji bi prema najavama mogao okupiti i do pola milijuna ljudi, u javnosti se ponovno rasplamsava rasprava ne samo o organizaciji i sigurnosti, već i o vrijednostima koje ovaj glazbeni događaj predstavlja.
No, daleko od bina i reflektora, u pozadini se odvija nešto dublje i tiše, val nerazumijevanja, predrasuda i društvenih podjela.
Upravo o tome na vrlo iskren i osoban način progovara svećenik Stjepan Ivan Horvat.
Njegov tekst, koji je u kratkom vremenu privukao veliku pozornost, ne govori samo o koncertu, već i o odnosu društva prema vjeri, Domovini i onima koji te vrijednosti i dalje javno žive.
U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti:
“U Hrvatskoj smo pred velikim događajem — Thompsonov koncert koji bi trebao okupiti oko 500.000 ljudi. Pola milijuna!
Ogroman broj. Ogroman izazov. Organizacija, sigurnost, promet, hitne službe… sve to traži ozbiljnu pripremu, promišljanje, odgovornost. I to je u redu. To je razumno. O tome treba govoriti. Nema tu spora.
Ali ono što mene boli događa se prije nego što itko stane na binu. Prije nego što se začuje prva nota. Prije nego što se skupe obitelji, djeca, mladi, stariji, branitelji, vjernici, ljudi dobre volje…
Dogodi se tsunami prezira. Dogodi se val sarkazma, uvreda, ruganja, gađenja. Ljude se naziva primitivcima, krezubima, zaostalima. I to od onih koji se inače kunu u „dijalog“, „slobodu“, „toleranciju“. Oni prvi dignu prst. Oni prvi pljunu. Oni prvi sude.
A kad ih pitaš — što točno mrzite? Koji vam je točno stih zaparao srce? Što je to što ne možete podnijeti?
Uglavnom kažu: “Neprihvatljivi tekstovi ili stavovi.”
Pitam: “Dobro. A što vi slušate?”
Često ispadne pjesme pune mržnje, nasilja, droge, poruge, razvrata… i nikom ništa. To ne vrijeđa. To je „umjetnost“. To je „moderno“.
Ali ako netko pjeva o Bogu, križu, vjeri, Domovini, suzama majke, hrabrosti oca, žrtvi brata — to postaje problem?
To je „prijetnja“?
Ne voliš Thompsona? U redu. Ne idi. Sloboda. Nitko te ne tjera. Ali zašto onda moraš gaziti, ismijavati, vrijeđati one koji idu? Zašto to moralno uzdizanje, gađenje, podsmjehivanje nad „zaostalima“?
Zar je stvarno grijeh što se ljudi okupljaju zbog pjesama koje dotiču njihove duše?
I da, ovaj koncert je legalan. Dopušten od vlasti Grada Zagreba. Organiziran sukladno zakonu. A ako te uznemiruje to što ljudi pjevaju o ljubavi prema Bogu, Domovini, obitelji — zapitaj se iskreno: čega se zapravo bojiš?
Što je to u tebi tako ranjivo da te može uzdrmati pjesma?
Možda nije problem u pjesmi. Možda je problem u praznini, frustraciji ili nezadovoljstvom vlastitim životom koje riječi ovih pjesama u tebi razotkrivaju? Zapitaj se… razmisli iskreno o vrijednostima koje se spominju u njegovim pjesmama.
A ja? Ima li tko kartu za tribinu (edit: nabavio)? Nisam baš za skakanje, više bih slušao i pjevao. Iskreno, do prije par dana nisam bio siguran hoću li ići jer nisam baš veliki fan masa i koncerata. A sad? Sad osjećam da mi je tamo mjesto jer mi se čini da je ovo više od koncerta.
Dragi ljudi, pazimo jedni na druge!
Vidimo se!
Njegove riječi nisu samo komentar na aktualni događaj, već poziv na dublje preispitivanje, sebe i društva.
Njegov glas dolazi iz iskustva vjere, susreta s ljudima i svakodnevnog služenja zajednici, i upravo zato pogađa tamo gdje često izbjegavamo pogledati.
Možda je važno zapitati se ne samo tko ide na koncert, nego i zašto nas to toliko uznemiruje. Jer ako nas pjesme koje govore o Bogu, obitelji i Domovini provociraju, možda problem nije u pjesmi nego u praznini koju ona u nama razotkriva.
Svećenik o izgubljenom djetinjstvu zbog savršene slike: Kad su lajkovi važniji od zagrljaja
Vrisak.info
