Fra Stjepan Pavić, svećenik franjevac Bosne Srebrene, preminuo je 2. siječnja 2026. u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu u 87. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva, objavio je Franjevački provincijalat Bosne Srebrene.
Stjepan Pavić rodio se 12. veljače 1939. u mjestu Dubrave od oca Franje i majke Ivke r. Marjanović. Nakon završetka osnovnog obrazovanja u rodnom kraju pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju od 1955. do 1959. godine, a studij teologije završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1960. – 1966.).
Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1959. u Kraljevoj Sutjesci. Jednostavne redovničke zavjete položio je 15. srpnja 1960. također u Kraljevoj Sutjesci, a svečane redovničke zavjete u ruke provincijala fra Vjekoslava Zirduma 16. srpnja 1965. u Sarajevu. Red đakonata primio je 25. ožujka 1966. u Sarajevu, a sveti red prezbiterata po rukama mons. Marka Alaupovića 10. srpnja 1966. također u Sarajevu.
Nakon svećeničkog ređenja fra Stjepan je započeo službu župnoga vikara u župi sv. Ilije Proroka u Zenici, a u međuvremenu je odlukom Uprave Provincije upisao studij klasičnih jezika koji će pohađati u Zagrebu i Beču u periodu od 1967. do 1974. godine. Po završetku studija dugi niz godina sve od 1974. pa do 2006. obnašao je službu profesora grčkog i latinskog jezika u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a u vremenu od 1991. do 1997. vršio je i službu ravnatelja Gimnazije u Visokom.
Zajedno s profesorskom službom fra Stjepan u Provinciji je obavljao i sljedeće službe: od 1979. do 1982. službu definitora Provincije, od 1980. do 1981. službu župnoga vikara u župi Ovčarevo, službu župnika u župi Vitez od 1981. do 1982, te službu župnoga vikara u župi i samostanu Dubrave od 2006. do 2022. godine. Od 2022. pa sve do trenutka svoje smrti bio je član samostanskog bratstva u samostanu sv. Ilije u Zagrebu.
O bogatom fra Stjepanovom životu govorit će oni koji su ga bolje poznavali, ali vrijedi istaknuti nekoliko stvari. Ponajprije, pokojni fra Stjepan bio je među onim franjevcima koji su u teško vrijeme komunističkog režima zbog svoje pripadnosti hrvatskom katoličkom narodu lišeni slobode: fra Stjepan je kao politički zatvorenik bio u zatvoru od 1972. do 1974. godine.
Pokojni fra Stjepan pripadao je generaciji vrsnih i obrazovanih ujaka Bosne Srebrene te je godinama kao profesor klasičnih jezika svoje bogato znanje prenosio brojnim naraštajima đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Ujedno, tijekom profesorske službe, ali i nakon umirovljenja, fra Stjepan se bavio proučavanjem i prevođenjem latinskog pjesništva bosanskih franjevaca, kao i drugih klasičnih pisaca. Jedan od njegovih najznačajnijih poduhvata svakako je 2015. prijevod na hrvatski jezik opsežnog djela Zlatna legenda Jacobusa de Voragine, jedne od najčitanijih i najprevođenijih knjiga u srednjem vijeku. Za taj opsežni posao uručena mu je prestižna nagrada „Iso Velikanović“ Hrvatskog ministarstva kulture.
Fra Stjepan je također bio veliki ljubitelj i kolekcionar umjetničkih djela te je njegovom zaslugom, u suradnji s vrsnim poznavateljima umjetnosti, u rodnom samostanu u Dubravama osnovana Galerija moderne umjetnosti Šimun. Nadalje, fra Stjepan se života trudio pronijeti glas o slugi Božjem fra Šimunu Filipoviću, franjevcu iz njegova rodnoga kraja koji je u Italiji živio i umro na glasu svetosti po kojem je spomenuta galerija i dobila ime. Jedno vrijeme obavljao je i službu vicepostulatora kauze fra Šimuna Filipovića te je o njemu u izdanju Svjetla riječi objavio i prigodnu knjigu Sluga Božji fra Šimun Filipović – život pozoran na vječnost.
Dragom bratu fra Stjepanu koji je krenuo za Kristom slijedeći primjer sv. Franje neka je pokoj vječni. Neka mu dobri Gospodin udijelio radost života vječnoga, a sve ljudske slabosti i grijehe neka oprosti po zaslugama svoje Predragocjene Krvi prolivene na križu, piše bosnasrebrena.ba.
Ispraćaj pokojnoga fra Stjepana bit će u Zagrebu u petak 9. siječnja 2026. u 14 sati u Velikoj dvorani Krematorija.
Vrisak.info
