Fra Valentin Vukoja održao je nadahnutu propovijed tijekom mise uočnice svetom Anti u Šujici, pred brojnim vjernicima iz Šujice i okolnih krajeva.
– Kako neću zaplakati kad je moj hrvatski narod na ovim prostorima naučio čitati prije manje od 100 godina. Pogledajte kako smo ostali, kako smo opstali, kako smo se držali, kako smo se držali, kako smo se ovdje držali zahvaljujući samo jednoj drugoj sili. Nas nije spasila škola, nije nas spasilo nalivpero, nije nas spasilo ni blago ni bogatstvo, nas su spašavale “slijepe naše majke”. U svetom pismu stoji: ‘I smrt i život u vlasti su tvojoj, a oboje ti na jeziku leži!’ – kazao je fra Valentin Vukoja u uvodnom dijelu snažne propovijedi o kojoj će se još dugo pričati govoreći o jeziku kao najuzvišenijoj moći koju čovjek ima.
– Na konju od dva do pet dana ćeš doći odavde u koju god hoćeš državu, bilo do Mađarske ili do Albanije. Nek mi netko objasni kako mi na ovako malome prostoru imamo ovoliko jezika. Otkud ti jezici? Vidite kako je Bog to genijalno ostavio, jer jezik je banka kulture. Našu narodnu nošnju i naše narodne običaje je naš jezik čuvao, a Bog da bi sačuvao jedan narod dao mu je da se jezikom ogradi – istaknuo je fra Valentin.
– Bože prođi našim jezikom, prožmi ga svakim blagoslovom, jer nema ništa svetije, ništa ljepše od toga da čovjek može govoriti. Vi dobro znate da u svim totalitarnim društvima i u svim totalitarnim sustavima prvo što se brani je govoriti i prvo je verbalni delikt. Tebi nije dato reći i ako budeš govorio zna se gdje ćeš završiti. Vi dobro znate koliko su naši stari, kroz sustave turcizma, stare i nove Jugoslavije, koliko je robija odležano, koliko je godina muke pretrpljeno, samo zato što su rekli: ‘Ja se s ovim ne slažem!’ – podsjetio je.
– Zašto je sv. Antuna jezik neraspadnut? Zato što je mučenik riječi. On je zaštitnik riječi pokradene, riječi zatvorene, riječi ugašene, riječi ismijane, riječi zabranjene u našim kućama i našim zajednicama. Molimo sv. Antu, čiji je jezik ostao neraspadnut, govorite, dok vam se jezik ne raspadne, da našoj mladosti, našoj radosti, našim mladićima i djevojkama kažemo da nema ništa ljepše od naroda moga, od moje povijesti mučeničke, patničke, da smo jučer naučili pisati i da smo jučer došli do ovoga što danas imamo, da smo jučer, prije 50 do 80 godina, prvi put po asfaltu prohodali, dok su drugi to davno prije nas imali, da ljube svoj narod, svoju Šujicu, Livno, Kupres…, da ga ne daju nizašto na svijetu, jer kako kaže pjesnik, ostajte ovdje. Sunce tuđeg neba ne može vas grijati kao što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba gdje moga ni našega nije – poručio je fra Valentin Vukoja.
Fra Valentin Vukoja, rođen 1969. u Ljubotićima u župi Kočerin. Za svećenika je zaređen 1996. u New Yorku, gdje je proveo dvije godine s iseljenicima. Šest godina služio je hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj u kantonu Ticino.
Na vlastiti zahtjev vratio se u svoju Hercegovinu, koju od milja zove svojim Betlehemom, koji prerasta u životni Jeruzalem. Ima još dvojicu braće i jednu sestru koja je časna sestra Majke Terezije.
Fra Valentin Vukoja opisuje bogate države u kojim je djelovao: ”Ondje sam imao sve, a zapravo nisam imao ništa; u domovini nemam ništa, a imam sve.”
Istodobno, neprestance upozorava da se ne napušta domovina. Poslušajte cjelovitu propovijed u prilogu PRO TV:
Vrisak.info
