Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je tekst i fotografiju s opisom ‘Hrast ispred crkve na Širokom Brijegu’.
U Jutarnjem listu od 12. travnja 1931. godine u tekstu “Postanak i razvoj najstarijeg samostana u Hercegovini” u dijelu teksta piše:
Jedna predaja tvrdi, da su početkom XVIII. stoljeća u cijeloj Hercegovini bila svega dvojica svećenika franjevaca, koji bi, jer nije bilo ni jedne crkve, pod granatim hrastom u zabitnoj šumici, svojim vjernicima kazivali riječ Božju.
Ovo stanje, kasnije je opjevao fra Grgo Martić sljedećim stihovima:
„… I gdje god bi vi jim rekli,
Da ‘Vandjelje dođu čuti,
Svedj bi tamo žurno tekli
Kano na so janjci kruti.
A to biva na grobljišti’
Gdje se šire drevni dubi,
Što dug viek ne poništi
Ni zlobnička ruka srubi,
Bila žega, il’ mraz bio,
Puk štitiše s dublja grane,
A oltarić krov je krio.
Da u kalež trun ne pane.
To vam puku crkve bile
Za nagodne Bogu dane.
Gdje no su se Mise štile,
I puk prim’o duši hrane…“
Datum fotografije: 30-ih / Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: Nije specificirano / Arhiv: Franjevački samostan Široki Brijeg.
Vrisak.info
