Ekipa portala Vrisak.info razgovarala je s 37-godišnjim Karlom iz Širokog Brijega, hercegovačkim gastarbajterom koji već deset godina živi i radi u Njemačkoj.
Pitali smo ga kako danas izgleda njegov dolazak kući, što mu najviše nedostaje, ali i kako izgleda jedan običan dan u Hercegovini nakon povratka iz inozemstva.
Kako nam je ispričao, povratak kući nikad nije samo odmor, nego svojevrsni maraton između obitelji, prijatelja i rodbine, u kojem se pokušava nadoknaditi sve propušteno tijekom mjeseci izbivanja.
Kad hercegovački gastarbajter dođe kući, dan ne počinje alarmom za posao nego zvukom susjeda, kave i pitanja: “Kad si doša?” Iako je formalno na odmoru, rijetko tko od njih zaista miruje.
Naš sugovornik Karlo kaže da se prvi dan svodi na obilazak. Rodbina, kumovi, susjedi, groblje, roditelji, prijatelji. Sve stane u jedan gusti krug koji počinje kavom i završava kasno navečer.
“U Njemačkoj imam raspored, ovdje nemam. Ovdje me svi zovu”, kaže Karlo (37) koji već 10 godina radi u Njemačkoj za Vrisak.info.
Jutro: Kava kao institucija
Dan najčešće počinje u lokalnom kafiću. Ne zato što se mora, nego zato što se mora vidjeti ljude.
“Ako se ne pojaviš na kavi, kao da nisi ni doša’ kući”, kaže nam naš sugovornik.
Kave se ne piju same. Uz njih idu priče o poslu, plaći, cijenama stanova, stanju u Njemačkoj i onome što se “više ne može trpjeti”. No priznaje da im je lakše pričati o težini rada nego o usamljenosti.
Prijepodne: Papirologija i kućni poslovi
Drugi dio dana rezerviran je za ono što se ne stigne iz inozemstva – banka, popravci, majstori… Mnogi gastarbajteri godišnji odmor koriste kako bi riješili stvari koje su im u domovini ostale nedovršene.
“Kad dođem kući, više radim nego tamo. Samo je rad drukčiji”, dodaje Karlo.
U selima se često odmah vidi tko je došao: čuju se kosilice, betoniraju se dvorišta, popravljaju stare kuće roditelja.
Obitelj na okupu
Ručak je središte dana. To je vrijeme kad se okuplja obitelj, često i šira rodbina. Hrana je simbol povratka, domaća juha, meso ispod sača, povrće iz vrta.
“Tamo jedem da preživim, ovdje jedem da osjetim da sam doma”, kaže nam naš sugovornik.
Popodne: Društvo i nostalgija
Popodne je rezervirano za prijatelje iz mladosti. Sastanci često izgledaju isto kao prije 20 godina, samo s više priča o kreditima, djeci i bolovima u leđima.
“U Njemačkoj se ljudi najave kad dolaze. U Hercegovini nema toga. Ovdje rodbina, kumovi i prijatelji upadaju preko mrginja sa sve četiri strane svijeta”, kroz smijeh nam govori Karlo.
Tema odlaska i povratka stalno se vraća:
- isplati li se?
- bi li se vratili?
- što bi radili da ostanu?
“Vratio bih se kad bih mogao živjeti od svog rada”, dodaje.
Večer: Između dva svijeta
Navečer se gastarbajter nađe između dva osjećaja: sreće što je doma i nemira jer zna da će se opet vratiti. Neki priznaju da se zadnjih dana odmora više ne opuštaju.
“Kako se bliži povratak, sve mi ide na živce. I Hercegovina i Njemačka”, iskreno će Karlo.
Večer završava opet u kafiću ili u dvorištu kuće, uz razgovore koji se stalno vrte oko istog pitanja: je li ovo samo posjet ili još uvijek dom?
Povratak kao svakodnevica
Za mnoge hercegovačke gastarbajtere povratak kući nije kraj puta nego privremena stanica. Njihov dan u Hercegovini izgleda ispunjeno, ali i napeto jer pokušavaju u kratkom vremenu nadoknaditi mjesece odsutnosti.
Njihov život ostaje podijeljen na dva svijeta:
onaj u kojem zarađuju
i onaj u kojem se osjećaju kao kod kuće.
Za Karla i mnoge poput njega, povratak u Hercegovinu znači povratak sebi. Ipak, taj povratak traje kratko. Između kava, ručkova i posjeta, uvijek se negdje u pozadini pojavljuje ista misao, a to je odlazak. Dok god budu morali tražiti sigurnost izvan granica svoje domovine, njihovi dolasci kući bit će puni radosti, ali i tihe nelagode da se opet mora ići.
Vrisak.info
