Jedan poslovođa neke velike tvrtke je raspisao natječaj za iznimno važan posao na kojeg su se mogli prijaviti svi ljudi bez obzira na njihovo školovanje i titule. Nije bila važna ni starosna dob, niti vjerska opredijeljenost, niti boja kože, kao ni spol. Natječaj je bio otvoren za svaku radno sposobnu osobu.
Prijavilo se mnoštvo ljudi, iz svih krajeva države, jer je to bila velika tvrtka poznata po odličnim plaćama i slobodnim danima, plaćenim godišnjim odmorima, putovanjima, raznim beneficijama, tvrtka u kojoj su zaposlenici bili poput obitelji. I naravno da je svatko htio upravo tu raditi.
Na dan kada se održavao razgovor za posao, došlo je stotine ljudi. I nitko od njih nije dobio posao, odnosno nije prihvatio poslovnu ponudu. Govorili su da su uvjeti nehumani, da onaj tko prihvati taj posao jednostavno nije normalna osoba, da taj posao nitko sa imalo pameti ne bi radio. Neki su govorili kako je to čisto iskorištavanje i maltretiranje ljudi i da je krajnje bezobrazno sve te uvjete postavljati samo jednoj osobi.
Također, tvrdili su da je čak nemoguće da taj posao radi deset osoba, a ne samo jedna kako je poslovođa tražio.
I naravno, radili bi besplatno, bez i jednog dana radnog staža.
Uvjeti koje je poslovođa postavio su glasili:
-dostupnost od 0 do 24 sata
-nema godišnjeg odmora
-nema slobodnog vremena
-potpuna odgovornost na poslu
-potpuno zalaganje za poboljšanje radnih aktivnosti iz dana u dan
-stajanje na nogama oko 18 sati na dan
-objedovanje brzinski ili nikako
-klijent uvijek mora biti zadovoljan
-klijent uvijek mora biti nahranjen
-klijent uvijek mora biti odmoran
-po potrebi, klijentu pjevati pjesme i držati ga u naručju
-vrijeme za predah jedino ako klijent dopusti
-poznavanje opće medicine
-poznavanje tjelesnog odgoja
-aktivno poznavanje školskog plana i programa
– vrhunski kuhar, slastičar, fotograf, pisac, pjevač
-uvijek nasmijan i ne pokazivati umor i ljutnju
-prema klijentu usmjeriti svo vrijeme
-prema klijentu organizirati svoje obaveze, osim kada klijent to ne dozvoljava
-klijent se može u bilo kojem trenutku predomislili oko nekih aktivnosti
-dozvoljeno spavanje najviše 6 sati, osim ako klijent upravo za vrijeme dozvoljenog sna ima drugih planova
-socijalni život ne postoji prvih 3 mjeseca rada, kasnije ovisno o klijentu i njegovim zahtjevima
-ugovor o radu na doživotno bez mogućnosti raskidanja ugovora
-mjesečni iznos plaće 0
-naknada za rad 0
-božićnica 0
-regres 0
-topli obrok 0
-troškovi puta 0
-dodatni troškovi 0
Već na pola uvjeta 70% osoba je odustalo od posla, a na kraju uvjeta odustalo je preostalih 30% osoba.
Samo jedna osoba je upitala poslovođu „Kako se zove to radno mjesto?“
Poslovođa se nasmijao i odgovorio „Majka!“
Danas je Majčin dan, blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju, kroz povijest se u različitim se oblicima obilježavao u mnogim zemljama diljem svijeta. Status blagdana je prvi puta dobio u Sjedinjenim Američkim državama, dok se danas slavi u više od pedeset zemalja u svijetu. Početkom 20. stoljeća, Anna Jarvis je prva uspjela inaugurirati Spomendan svih majki u Graftonu, malom gradu u Zapadnoj Virginiji kao podsjetnik njezinu majku koja se, zajedno za svojom djecom, borila za emancipaciju žena, a umrla je drugu nedjelju u svibnju. Američki je kongres 1914. „Majčin dan“ proglasio državnim blagdanom, kao „javni izričaj ljubavi i poštovanja prema majkama SAD-a.
A majke zaslužuju poštovanje i ljubav, zahvalnost za svu onu bezuvjetnu ljubav koju pružaju, za svaki poljubac u čelo, ranjenu ruku i koljeno, za svako obuvanje čarapa i kopčanje jakni, za svaku riječ u otpjevanoj pjesmici i ispričanoj bajci.
Majke su nosioci cijele kuće na leđima, obitelji u srcu i odgoja na rukama, one su bezvremenski prijatelj, krojač nade i snova.
I majka je jedina osoba koja je bol, dok je donosila novi život na svijet, smatrala najljepšim osjećajem na svijetu.
Zahvalite majci na svakom poljupcu, na svakoj neprospavanoj noći, na svakoj molitvi, na svakoj ispisanoj zadaći. Zahvalite za svaki opravdan sat i roditeljski sastanak, ispeglanu majicu i košulju, za svako češljanje kose, da svaku pohvalu. Zahvalite se za ruke koje neumorno grle, ušuškavaju u krevet, listaju knjige, spremaju kofer za drugi grad. Zahvalite za svaku sukanu pitu, zavijenu sarmu, domaću juhu, kavu i čaj. Za svaki poziv i pitanje „Jesi li išta jeo?“, za svaku poruku „Pamet u glavu.“
Jer jedino majke imaju prave riječi utjehe i najbolje savjete. Imaju najljepše čorbe od kojih miriše kuća. Samo one znaju kakvu hranu najviše voliš, kakvu kavu piješ, kako se sa životom nosiš. Zna sve tvoje borbe i strahove, sve tvoje pobjede i poraze.
I neka te ne bude sram reći hvala osobi čiji su prsti prolazili kroz tvoju kosu otklanjajući sve nedaće života, osobi koja je kao vojnik stala ispred tebe i vodila te, pratila svaki korak prema budućnosti.
Jer majke vječno žive, i onda kada ih nema, žive u svakom djetetovom pokretu, osmjeh, uzdahu. Jer gdje god da se nalazile, one su s nama.
Drage Majke, sretan vam vaš dan.
Vrisak.info